U subotu 23. svibnja u 15 h čuvena libanonska redateljica Heiny Srour održat će masterclass pod naslovom Snimanje pionirskih filmova u kojem će nas provesti kroz svoj mozaični opus sastavljen od rijetko prikazivanih i često zabranjivanih filmova koji povezuju antikolonijalnu borbu, feminističku perspektivu i revolucionarnu političku imaginaciju.
Heiny Srour oduvijek je bila pionirka, revolucionarka, i sadržajno i formalno, te je išla izvan utabanih staza. U masterclassu će se dotaknuti sljedećih pitanja: Zašto je, u cijeloj arapskoj kinematografiji, bila prva koja je snimala u Dofaru, a također i u Vijetnamu? Što ju je nagonilo da bude inovativna u raznim područjima? Zašto je oduvijek na strani potlačenih i zašto radikalni socijalizam funkcionira isključivo kroz horizontalnu solidarnost? Kako su se njeno nesvjesno i kolektivno nesvjesno bliskoistočnih žena spojili tijekom snimanja u ekstremnim situacijama?
Heiny Srour autorica je politički angažiranih i feminističkih filmova koje je snimala u gotovo nemogućim uvjetima, tijekom ratova na koloniziranim područjima Bliskog istoka, od Palestine preko Libanona do Omana. U Zagreb dolazi kao gošća Subversive Festivala koji joj je dodijelio nagradu Wild Dreamer za životno djelo. Tijekom retrospektive u kinu Kinoteka i Dokukinu KIC bit će prikazani njezini filmovi Kucnuo je čas oslobođenja, Leila i Vukovi, Raspjevani šeik i Pobunjene Vijetnamke.
Kucnuo je čas oslobođenja (1974.) prvi je dokumentarac koji bilježi jedan od najradikalnijih arapskih sukoba ali i odvažni feminizam koji je prakticirao Narodni front za oslobođenje okupiranog arapskog zaljeva u području bivše oslobođene zone Dofara u Omanu. Da bi ga snimila Srour je zajedno sa svojom filmskom ekipom pješačila 800 km opustošenom zemljom pod paljbom bombi. Prvi film jedne Arapkinje koji je prikazan u Cannesu odbacuje buržoasku koncepciju „objektivnosti“, jasno zauzima stranu, bez skrivanja proturječja i teškoće borbe, te izbjegava neplodni trijumfalizam. Cijela montaža je zamišljena kako bi proizvela analizu oružane narodne borbe.
Leila i vukovi (1984.) nadahnuta je pripovjedačkom strukturom Arapskih noći te poduzima arheološku ekskavaciju kolektivnog sjećanja Arapkinja ispisujući iz njega žensku i feminističku protu-povijest. U ovom hibridnom remek-djelu protagonistkinja Leila odbacuje kolonijalnu i maskulinu inačicu povijesti te kreće na putovanje kroz prostor i vrijeme, kroz osamdeset godina bliskoistočne povijesti, otkrivajući skrivenu ulogu žena i pravo naličje patrijarhata. Film spaja fikcionalnu radnju, arhivske snimke, te elemente mita i folklora.
