U subotu 19. ožujka u 19 sati u sklopu programa Upoznaj autora predstavljamo istaknutog konceptualnog umjetnika, fotografa, filmaša i dizajnera Gorana Trbuljaka, ujedno i ovogodišnjeg dobitnika Zlatnog Oktavijana za životno djelo, prestižne nagrade koju dodjeljuje Hrvatsko društvo filmskih kritičara. Nakon razgovora koji moderira filmska kritičarka Višnja Vukašinović gledamo osam kratkometražnih filmova koje je režirao Goran Trbuljak, te filmsku posvetu Jelene Blagović ovom velikom eksperimentatoru.
Ulaz na razgovor je slobodan, a za filmsku projekciju potrebno je kupiti ulaznicu.
Razgovor i projekciju donosimo u suradnji s Hrvatskim društvom filmskih kritičara i Zagreb Filmom, a zahvaljujemo i produkcijskim kućama Factum, 3D2D Animatori i Terminal 3 na ustupljenim filmovima.
Svaki je dan za sebe, svi zajedno nikad (2002, HR, 7’18”)
Dvojica kavopija sjedeći u kafiću zagledani su u novine i kao da uopće ne primjećuju događaje iza njihovih leđa na ulici. Život za njih izgleda čine samo kava i novine. U novinama stvarnost se često prikazuje drugačije od stvarnog života na ulici. No ni kavopije sami nisu stvarni jer je i njih nacrtala nečija ruka, dok je onaj koji ih je crtao ispijao šalice kave.
FESTIVALI I NAGRADE:
Dani hrvatskog filma – Oktavijan za najbolji animirani film; Posebno priznanje za najbolju animaciju, FIKE – Festival Internacional de Curtas Metragens de Évora, Portugal; Glavna nagrada u kategoriji videa i reklama, EKOTOPFILM, Bratislava, Slovačka; Posebno priznanje, 14.International Fano Film Festival, Bellochi, Italija
Duplex (2007, HR, 7’45”)
Trudnica provodi beskrajne dane u jednom stanu neupadljivog interijera. Društvo joj prave televizija i novine koje svojom „bukom“ razbijaju monotoni protok vremena. Na istoj adresi nalazi se i drugi stanar, njezina beba. Drama za potonjeg stanara počinje kada će se morati „nasilno“ preseliti iz svog stana.
FESTIVALI I NAGRADE: Dani hrvatskog filma – Oktavijan za najbolji animirani film
Plakatkino (2008, HR, 7’35”)
Na jednom mjestu, gdje se u toku godine promjeni mnogo plakata, iznenada, u jednom trenutku ubrza se izmjena slika. Oglasni pano kao da postaje filmsko platno na kojem nam je ispričano nekoliko priča. Kada ”projekcija” prestane i platno ostane bijelo ispred njega prolaze ljudi koji bi sa svojim pričama, možda mogli biti zanimljiviji od onih plakatskih.
Revizija (2009, HR, 3’21”)
Nakon što su prelistale, šestotinjak crteža pimpeka nacrtanih na papiru sa zaglavljem Tvornice mjernih alata, ženske ruke zatvaraju i odlažu mapu na stranu. Ispod mape pojavljuje se, fotografski točan, primjerak onoga što se je cijelo vrijeme u filmu pokazivalo nacrtano. Ruka poseže, obuhvaća taj jedinstveni uzorak ali ubrzo se otkriva da ni on nije pravi.
POW’s POV (2011, HR, 6′)
Naslov ovog filma sugerira da je sve što ćete u filmu vidjeti subjektivan pogled ratnog zarobljenika kroz malen otvor nalik prozoru. Gotovo nepromijenjen prizor potkrovnog prozora govori o prolasku vremena i promjeni godišnjih doba. Ovaj neugodan klaustrofobičan prostor mogao bi se nalaziti bilo gdje na svijetu; priča bi se mogla događati u bilo kojem vremenu ili mjestu u povijesti. U jednom trenutku maleni se otvor pretvara u širok otvoren prozor kroz koji ulazi dašak slobode, no ne zadugo. Otvor se iznova zatvara, a ekran ostaje potpuno crn. Priča se ponavlja budući da je igra rata i zatvora, nažalost, vječna.
L.E.F. (2012, HR, 9’)
Liberté, égalité, fraternité. Pitanje koje autor želi postaviti glasi: Kako te riječi opstaju danas, u tom slijedu i značenju? Autor na oštar, kritičan i jedak način tematizira neke od najvažnijih problema suvremena svijeta: njegov ustroj, (ne)pravičnost i odnos prema idealima Francuske revolucije na koje se svi i dalje, u papirima naravno, pozivaju.
FESTIVALI I NAGRADE:
ZagrebDox 2012; Dani hrvatskog filma 2012; 18. Sarajevo Film Festival; Liburnia Film Festival 2012; MEDIMED 2012, Sitges; Tranzyt 2012, Poznań
3+3 = 7 (2016, HR, 7’30”)
Preklapajući sliku i zvuk, redatelj spaja šest svojih animiranih filmova u potpuno novom filmu. Pri tome nastoji istražiti mogućnost istovremenog pripovijedanja šest različitih priča.
Oni žive noću (2016, HR, 8’18”)
Jedan domaći, tamni, žohar koji slabo leti, ambiciozno bi želio to moći bolje. Zahvaljujući zaljubljenoj ili samo samilosnoj krijesnici, uspjet će uz velike napore prevladati nemoguće i nesavladive prepreke te na kraju letjeti. Letjet će s njom, samo istina, držeći se čvrsto na njezinim leđima. U ovoj gotovo klasičnoj filmskoj priči srela su se dva lika, on koji živi od mraka i ona koja živi od svjetla, oni za koje priroda nikada ne bi pomislila da bi zajedno mogli biti sretni.
FESTIVALI I NAGRADE:
Dani hrvatskog filma 2014.; Animafest Zagreb 2016; Međunarodni festival animiranog filma u Neumu 2016; Festival mediteranskog kratkog filma u Adani 2016; Balkanima Festival 2016; Međunarodni festival animiranog filma Tofuzi 2016; Međunarodni festival kratkometražnog filma u Istanbulu 2016; Međunarodni festival animiranog filma Konstantinov zlatnik 2017; Pulski filmski festival 2017; Međunarodni festival animacije u Melbourneu 2017; Motovun film festival 2017.
Svaki je umjetnik za sebe, svi zajedno nikad (r. Jelena Blagović, 2021, HR, 8′)
Reminiscencija prijateljstva s umjetnikom i eksperimentatorom filma Goranom Trbuljakom, inspirirana njegovim filmovima i umjetničkim radom Monografije. Dijalog autorice s Trbuljakovim fiktivnim monografijama i njihova aproprijacija, uz propitivanje važnosti i vrijednosti formalnog priznanja kojem većina umjetnika teži – vlastitoj monografiji.
FESTIVALI I NAGRADE:
25 FPS 2021.
