Nakon 100 godina neovisnosti, nova i smiona generacija mladih irskih umjetnika redefinira folk glazbu i promišlja utjecaj svoje kolonijalne povijesti.
Keltska utopija prati novi uzlet alternativnih folk i tradicionalnih glazbenika koji stvaraju glazbu „kako bi uplašili svećenike i političare“. Dok stvaraju melankolične nove zvukove, oni redefiniraju i problematiziraju samu formu te oblikuju kulturu prema vlastitoj viziji. Odvažni, otvoreni i duhoviti mladi glazbenici postupno preuzimaju narativ filma, prenoseći ga jedni na druge, baš kao što bi u tradicionalnoj glazbenoj sesiji jedni drugima prenosili melodiju. Kroz svoju glazbu oni pripovijedaju priču o sto godina povijesti zemlje koja je prošla kroz velike društvene, političke i ekonomske promjene.
Riječima filmske kritičarke Sofie Topi: „Na kraju, ono što ostaje nije zaključak već osjećaj; da je kulturni opstanak kaotičan, da baština često nosi proturječja i da glazba, iako nije iskupljujuća, može biti sredstvo za dostojanstvo, prkos i pripadnost. Jedna ideja ostaje: da je moguće voljeti mjesto koje nije napravilo mjesta za vas. I da vam umjetnost, u svom najjednostavnijem obliku, može pomoći da opstanete.“ Keltska utopija demonstrira kakvi glazbeni dokumentarci mogu biti kada se odupru žanrovskim konvencijama i puste teksturu svakodnevnog života da izađe na površinu.
Neki od irskih glazbenika koji se pojavljuju u filmu uključuju The Mary Wallopers, The Deadlians, Poor Creature, Negro Impacto i Lankum.
