U sklopu programa posvećenog nedavno preminulom čileanskom redatelju Patriciju Guzmánu (1941. – 2026.), jednom od najvažnijih dokumentarista suvremene kinematografije, prikazujemo Nostalgiju za svjetlo (Nostalgia de la luz, 2010.), jedno od njegovih najcjenjenijih ostvarenja i prvi dio dokumentarne trilogije u kojoj se politička povijest Čilea isprepliće s poetskim promišljanjima prirode, prostora i kolektivnog pamćenja.
U nepreglednoj pustinji Atacama, jednom od najsuših mjesta na Zemlji, astronomi iz cijeloga svijeta promatraju zvijezde i istražuju podrijetlo svemira. Istodobno, pod istim nebom, skupina žena neumorno pretražuje pustinjsko tlo u potrazi za posmrtnim ostacima svojih najbližih, nestalih tijekom vojne diktature Augusta Pinocheta. Dok teleskopi otkrivaju tragove daleke kozmičke prošlosti, pustinja čuva materijalne ostatke političkog nasilja, pretvarajući se u golemi arhiv čileanske povijesti. Povezujući osobna svjedočanstva, astronomska istraživanja i fascinantne prizore pustinjskog krajolika, Guzmán oblikuje meditativni filmski esej o vremenu, sjećanju i nemogućnosti zaborava.
Premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu 2010. godine, film je osvojio Europsku filmsku nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i niz drugih međunarodnih priznanja. Zajedno s filmovima Biserno dugme (El botón de nácar, 2015.) i Kordiljera snova (La cordillera de los sueños, 2019.), čini svojevrsnu trilogiju sjećanja u kojoj Guzmán kroz čileanske krajolike istražuje duboke povijesne traume, odnos čovjeka i prirode te mogućnosti dokumentarnog filma da sačuva ono što službena povijest nastoji potisnuti.
Nakon projekcije uslijedit će razgovor s filmskom radnicom i dramaturginjom Karlom Crnčević, povjesničarom i političkim analitičarom Josipom Jagićem koji će moderirati kulturna antropologinja Sonjom Leboš.
Karla Crnčević je filmska radnica i dramaturginja čija se praksa nalazi na sjecištu rada s filmom, istraživanjima arhiva i prostorima sjećanja. Diplomirala je filmsku dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te završila magistarski studij na Elías Querejeta Zine Eskola u San Sebastiánu, gdje je produbila svoj interes za povijest, materijalnost i putanje pokretnih slika. Jedna je od osnivačica i kustosica platforme KINO UNSEEN, posvećene promišljanju cirkulacije filmske slike, kulturnih politika i reaktivaciji kino-prostora kao mjesta susreta. Njezin se rad kreće između dokumentarnih i eksperimentalnih formi, često kroz suradničke i procesualne pristupe. U središtu njezine prakse nalazi se istraživanje sjećanja kao spekulativnog polja: načina na koje osobne i kolektivne povijesti oblikuju slike, krajolike i društvene odnose u sadašnjosti.
Josip Jagić povjesničar je i politički analitičar koji od 2019. godine radi u regionalnom uredu Rosa Luxemburg Stiftung za jugoistočnu Europu. Bavi se radničkim organiziranjem, poviješću antifašističke borbe u Jugoslaviji i politikama sjećanja te ekosocijalističkim odgovorima na klimatsku krizu. Jedan je od pokretača Kartografije otpora, projekta javne povijesti koji kroz istraživanje antifašističke borbe u Zagrebu tijekom Drugog svjetskog rata nastoji intervenirati u suvremene politike sjećanja, suprotstaviti se povijesnom revizionizmu i reaktualizirati emancipatorni i revolucionarni karakter jugoslavenskog antifašizma.
Sonja Leboš je etnologinja i kulturna antropologinja i hispanistica, stručnjakinja za kulturni turizam i likovna pedagoginja, rođena je u Zagrebu 1967. godine. Djeluje u području kulturalnih i urbanih studija, obrazovanja u kulturi i umjetnosti, vizualne i urbane antropologije te analize diskursa, kao i u području javnog kulturnog rada na međama narativnog urbanizma, dizajna, umjetnosti i urbanizma, studija performativnosti svakidašnjice, filma i novih medija. Osnivačica je Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII) koja djeluje u području intermedijacije, povezujući kulturne teorije i prakse.
