U čast nedavno preminulom čileanskom redatelju Patriciju Guzmánu (1941. – 2026.), jednom od najvažnijih dokumentarista suvremene kinematografije, prikazujemo njegov posljednji dugometražni film Moja imaginarna zemlja (Mi país imaginario, 2022.). Tijekom više od pet desetljeća stvaralaštva Guzmán je neumorno dokumentirao političku povijest Čilea, istražujući odnos kolektivnog pamćenja, društvenih trauma i otpora autoritarnim režimima.
Autor monumentalne dokumentarne trilogije Bitka za Čile (La batalla de Chile, 1975. – 1979.), posvećene političkim previranjima i vojnom udaru protiv Salvadora Allendea 1973. godine, Guzmán je kroz svoj opus nastojao sačuvati sjećanje na povijest obilježenu diktaturom Augusta Pinocheta. U kasnijim ostvarenjima, poput Nostalgije za svjetlošću (2010.), Bisernog dugmeta (2015.) i Kordiljera snova (2019.), političku je povijest povezivao s poetskim promišljanjima prirode, prostora i ljudskog pamćenja, oblikujući prepoznatljiv filmski jezik na razmeđu dokumentarnog svjedočanstva i esejističke refleksije.
U filmu Moja imaginarna zemlja Guzmán se vraća na ulice Santiaga, gdje su u listopadu 2019. izbili masovni prosvjedi protiv društvene nejednakosti i nasljeđa Pinochetove diktature. Više od milijun ljudi izašlo je na ulice zahtijevajući dostojanstveniji život, pravedniji zdravstveni i obrazovni sustav te novi ustav. Kombinirajući upečatljive prizore prosvjeda sa svjedočanstvima aktivistica, umjetnica i drugih sudionica društvenog pokreta, redatelj bilježi energiju nove generacije koja pokušava ostvariti političke promjene za koje se i sam zalagao tijekom studentskih prosvjeda 1970-ih.
Premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu 2022. godine, film predstavlja svojevrsni završni čin Guzmánova cjeloživotnog filmskog istraživanja čileanske povijesti. Gotovo pola stoljeća nakon vojnog udara koji je obilježio njegov život i stvaralaštvo, redatelj u novom društvenom pokretu prepoznaje mogućnost drukčije budućnosti, povezujući sjećanje na prošle borbe s nadom u pravednije društvo. Moja imaginarna zemlja tako (p)ostaje istovremeno kronika političkog buđenja i svojevrsna posveta zemlji čiju je povijest Guzmán neumorno bilježio.
