Siječanj nastavljamo u znaku diskurzivnih programa i novog projekta naziva Kulturna infrastruktura zajednice, u organizaciji Subversive Festivala i Kulturno informativnog centra (KIC). U sklopu programa planiran je niz panela, filmskih projekcija i umjetničkih akcija u razdoblju od siječnja do travnja 2023., a prva panel-rasprava čeka nas u utorak, 24. siječnja u 19 h: Kulturna kartografija grada: centar i periferija kulturne proizvodnje.
Sudionici prvog panela – umjetnici, kustosi, arhitekti i urbanisti – ponudit će kritičku analizu stanja kulturne infrastrukture grada, promisliti o drugačijim modusima njezine upotrebe i namjene, predložiti nove kulturne punktove ili žarišta, te se osvrnuti na dva paralelna procesa: razvoj kulturne strategije i oblikovanje novog gradskog urbanističkog plana. Raspravu će moderirati kulturna i urbana antropologinja dr. sc. Sonja Leboš.
Potom nas u srijedu, 25. siječnja u 19 h očekuje projekcija dvaju utjecajnih dokumentaraca o urbanom planiranju kao uvertira u višemjesečni filmski ciklus koji će tematizirati neke od gorućih problema urbane svakodnevice i identiteta gradova. Aktivistkinja i teoretičarka urbanizma Jane Jacobs u City Limits (1971) te urbanist i sociolog William H. Whyte u Social Life of Small Urban Spaces (1980) iznose svoje kritičke analize i vizije gradskih prostora „po mjeri čovjeka“ kao mjesta spontanih susreta i interakcija.
Uvod u filmove napravit će filmska kritičarka i politologinja Dina Pokrajac. Ulaz na panel i projekciju je besplatan.
U nastavku tjedna donosimo novi ciklus posvećen Iranu, uz tri zapažena dokumentarca koji iz različitih, ali uvijek insajderskih očišta prilaze kompleks(nost)ima koncepcije ne tako dalekog društva, tradicije i ljudskosti.
Prvi film gradi priču na dugo skrivanim arhivskim materijalima o svrgavanju iranske vlade 1953. godine, puču koji su inscenirali CIA i MI6 iz vlastitih interesa. Puč ’53. režira iranski redatelj Taghi Amirani uz pomoć u montaži od velikog Waltera Murcha (Apokalipsa sada, Prisluškivanje, trilogija Kum). Na programu je u petak 27. siječnja u 19 sati.
U subotu gledamo poetičan portret jednog složenog ljubavnog odnosa na relaciji između Švicarske i Irana 1960-ih godina, Obiteljsku rendgensku sliku. Redateljica Firouzeh Khosrovani priču o svojim roditeljima i njihovom dogovorenom odnosu strukturira uz pomoć obiteljskih fotografija i inih arhivskih materijala, kao i rekonstruiranih te zamišljenih dijaloga. Za svoj je film osvojila nagradu za najbolji dokumentarac i najbolju upotrebu arhivske građe na prestižnom festivalu IDFA 2020. godine.
Nedjelja donosi “film koji nije film” poznatog iranskog redatelja koji naprosto ne može zatomiti svoj filmmakerski poriv, koliko god puta bio uhićen zbog toga, Džafara Panahija. Nakon što mu je iranska vlada zabranila snimanje filmova, uz pomoć svog prijatelja redatelja Mojtabe Mirtahmasbe počinje rekonstruirati scenarij za film koji ne smije snimiti i to iz kućnog pritvora. Jedinstveni dokumentarac Ovo nije film obišao je svijet nakon svjetske premijere u Cannesu, uz pozitivne kritike i reakcije publike.
Osim iranskih filmova na repertoaru je i talijanska Futura, još jedan film koji je svjetsku premijeru imao u Cannesu. Autorski trio Marcello, Munzi i Rohrwacher poduzima kolektivno istraživanje i putovanje duž Apeninskog poluotoka gdje sreću djevojke i dječake u dobi od 15 do 20 godina i kroz seriju intervjua raspituju se o njihovim vizijama budućnosti. Tankoćutno je to ostvarenje koje intrigira i obuzima svojom prividnom jednostavnošću, a prikazuje se u subotu u 20:30 i nedjelju u 21 sat.
