Nakon što mu je iranska vlada zabranila snimanje filmova na 20 godina, jedan od vodećih iranskih filmaša današnjice Džafar Panahi u kućnom pritvoru iščekuje konačnu odluku suda o služenju zatvorske kazne zbog antirežimskih aktivnosti. Uz pomoć svog prijatelja Mojtabe Mirtahmasba, još jednog velikog iranskog redatelja, u vlastitom domu i uz zatečene rekvizite rekonstruira scenarij za film koji ne smije snimiti. Dokumentirajući redateljevu svakodnevicu, ovo ostvarenje originalne forme posredno ocrtava represivnu strukturu suvremene iranske države. Ovo nije film autentičan je testament neslomljivosti ljudskog duha i glas obrane prava na umjetničko stvaranje i slobodu. Legenda kaže da je film prokrijumčaren u Cannes na USB-u koji je skriven u rođendanskoj torti.
Festivali i nagrade:
CANNES FILM FESTIVAL 2011 – svjetska premijera / CPH:DOX 2011 / DUBAI IFF 2011 – Muhr Asia Africa Award / SOFIA IFF 2012 – UNESCO Award for Best Documentary / THESSALONIKI DF 2012 – Amnesty International / INDIEWIRE CRITICS’ POLL – najbolji dokumentarac 2012. / VILLAGE VOICE FILM POLL – najbolji dokumentarac 2012.
Recenzije:
Jedinstveno kinematografsko iskustvo. Kevin B. Lee, Indiewire
Tiha, ali duboka osuda političkog režima. Scott Foundas, Variety
