Godine 1746. u Škotskoj dolazi do jakobitskog ustanka, kojim se htjelo vratiti svrgnutu dinastiju Stuart na britansko prijestolje, ali britanska vojska u bitci kod Cullodena uspijeva trajno uništiti klanovsko-feudalni sustav koji je postojao u Škotskoj. Film Petera Watkinsa temelji se na istoimenoj studiji britanskog novinara Johna Prebblea i dramatizira sukob i progon jakobita koji je uslijedio, dajući prostor slavnim čelnicima rata i zaboravljenim žrtvama, te ukazujući na niz pogrešaka i propusta u pripremama jakobita, pod vodstvom Charlesa Edwarda Stuarta, unuka kralja Jakova II. od Engleske, vladara iz loze Stuart. Watkinsonov specifičan dokumentaristički pristup i upiranje na realističnosti (kamera iz ruke na „licu mjesta“, reakcije samih glumaca) nadograđeno je dinamičnom rekonstrukcijom s neprofesionalnim glumcima, u stilu televizijske reportaže. Riječ je o uspješnom dugometražnom prvijencu kojim je Peter Watkins postavio temelje za svoj daljnji rad, prepoznatljiv po svojim živopisnim dramatskim rekonstrukcijama dokumentarističkim tehnikama.
U istom programu prikazat će se kratkometražni, amaterski film Zaboravljena lica (Forgotten Faces, r. Peter Watkins, 1961, UK, 17′).
U njemu redatelj pozornost okreće još jednom neuspjelom ustanku, ovoga puta na ulicama Budimpešte 1956. godine. Pobuna koju su započeli studenti protiv prosovjetskih mađarskih vlasti uspješno je ugušena dolaskom sovjetskih tenkova; posljedice su bile strašne, uz brojne mrtve, ranjene, nestale i deportirane ljude. Dojam realističnosti intenzivira se u snimanju kamerom iz ruke, koja kao da bilježi stvari u stvarnom vremenu, ne znajući što će se sljedeće dogoditi u tom ratnom ‘spektaklu’. Pritom ne zaboravlja u fokusu držati i „zaboravljeno“, ugušeno lice pobune, manifestno u krupnim kadrovima lica studenata ali i radnika, djece i starijih ljudi.
Film se prikazuje u okviru retrospektivnog programa posvećenog nedavno preminulom britanskom filmašu i autoru Peteru Watkinsu (1935 – 2025). Watkins je kao radikalni inovator i borac protiv establišmenta redefinirao politički film i izazvao jezične konvencije audiovizualnih medija.
