Putovanje kroz Italiju uz ritmični zvuk ekspresnih vlakova koji u sve derutnijem stanju prelaze velike daljine preko tračnica. Izvan prljavih, zamagljenih prozora izmjenjuju se munjevitom brzinom krajolici – ponekad je njihova ljepota narušena zbog ljudske intervencije, a ponekad je netaknuta i ostavlja bez daha. Unutar vlaka prolazak vremena obilježavaju samo varijacije svjetla koje osvjetljava uske hodnike i brojna raznolika, često umorna lica koja obitavaju u njima. Uglavnom su u pitanju putnici koji zbog posla putuju s juga na sjever Italije, mladi ljudi, stranci, privremeni radnici koji prelaze velike udaljenosti najjeftinijim i najdostupnijim prijevoznim sredstvom. Tu je i jedan stalni putnik – devedesetogodišnji anarhist Arturo kojem je vlak praktički postao dom a njegovo putovanje nema konačno odredište. Zatvoreni u prostoru koji je pogodan teren za susrete i osamljenost, životi putnika privremeno su obustavljeni u dimenziji u kojoj se sve čini moguće i u kojoj se nalaze onkraj svojih vanjskih egzistencija, lebdeći vječno između prošlosti i budućnosti, onoga što je bilo i što će tek biti.
Festivali i nagrade:
VENICE FILM FESTIVAL 2007 – Nagrada Doc/It, posebno priznanje i nagrada Pasinetti Doc u sekciji Horizonti / THESSALONIKI DOCUMENTARY FILM FESTIVAL 2007 / NAGRADE DAVID DI DONATELLO 2007 – nominacija za najbolji dokumentarac / BELLARIA FILM FESTIVAL 2008 – Nagrada Casa Rossa / VISIONS DU RÉEL 2021
Recenzije:
„Vlak, više vlakova. Po noći, po danu. Od juga prema sjevera i od sjevera prema jugu Italije. Glasovi, naglasci, susreti. Putujemo s poniženima, autsajderima talijanskog društva: sezonskim radnicima, migrantima, skitnicama i anarhistima. Oni su doslovno beskućnici. Nad njima bdije zaštitnička figura Artura Nicolodija koji je skupo platio svoju slobodu.“ Bertrand Bacqué, Visions du Réel
