Nagrađivani čileanski dokumentarist Patricio Guzmán putuje na 10 tisuća metara nadmorske visine na najsuše mjesto na Zemlji, pustinju Atacamu, gdje se na vrhu planine okupljaju astronomi iz cijeloga svijeta kako bi promatrali zvijezde. Atacama je također i mjesto gdje visoka temperatura održava ljudske ostatke netaknutima, pa tako tamo počivaju gotovo mumificirani ostaci političkih zatvorenika i ostalih žrtava čileanske diktature generala Augusta Pinocheta. Dok astronomi istražuju najudaljenije i najstarije galaksije, u podnožju planine, žene i preživjela rodbina nestalih čija su tijela bačena u pustinju, čak i nakon dvadeset i pet godina tragaju za ostacima svojih najmilijih.
Remek-djelo Nostalgija za svjetlom dobitnik je Europske filmske nagrade za najbolji dokumentarni film, a u časopisu Sight and Sound 2014. godine našao se na 12. mjestu najboljih dokumentarnih filmova svih vremena.
Film prikazujemo u okviru novog ciklusa Čile – Filmom protiv zaborava povodom kinopremijere novog filma Maite Alberdi, pretendenta za Oscara Beskrajno sjećanje. U ciklusu se prisjećamo drugih zapaženih dokumentarnih ali i igranih ostvarenja koja se bave turbulentnom poviješću i političkim zbivanjima u Čileu, te mehanizmima individualnog i kolektivnog sjećanja.
Festivali i nagrade:
EUROPSKA FILMSKA NAGRADA 2010 – najbolji europski dokumentarac / INT’L DOCUMENTARY ASSOCIATION 2010 – nagrada IDA / MIAMI FILM FESTIVAL 2011 / SANTA BARBARA INT’L FF 2011 – nagrada Nueva Vision, nagrada Social Justice / TORONTO FILM CRITICS ASSOCIATION AWARDS 2011 – nagrada za dokumentarni film Allan King
Recenzije:
“Čudesno i impresivno umjetničko djelo: pjesma u filmskom ruhu o astronomima u čileanskoj pustinji Atacama” Amy Biancolli, San Francisco Chronicle
“Duboko inteligentno, intenzivno i bolno političko djelo koje ipak pokušava, i uspijeva nadići politiku i samu povijest” Peter Bradshaw, The Guardian
