Nakon jedanaest godina provedenih u prisilnoj izolaciji obiteljskog doma, mlada trans žena Adelina napušta rodno gruzijsko selo i odlazi u Beč u potrazi za slobodom i mogućnošću da napokon živi vlastitim životom. Ondje pronalazi posao, nastoji ostvariti svoje plesne ambicije i izgraditi novu svakodnevicu, no sjećanja na godine zatočeništva i osjećaj nepripadanja nastavljaju je proganjati.
U dugometražnom prvijencu Pjesma bez doma (2026.) gruzijski redatelj Rati Tsiteladze kroz arhivske snimke, intimna svjedočanstva i poetske opservacijske prizore oblikuje slojevit portret žene čija potraga za slobodom nadilazi granice fizičkog oslobođenja. Sniman tijekom više od desetljeća, film istražuje duboke tragove obiteljskog i društvenog nasilja, ali i složen odnos majke i kćeri, u kojem se ljubav, krivnja i čežnja za bliskošću neprestano isprepliću. Kroz virtuozno pretapanje boja, atmosfere i zvuka film oslikava višeslojni portret pripadnosti i složenosti stjecanja unutarnje slobode s onu stranu deklarativnog i/ili fizičkog oslobođenja. Visceralno precizna režija, vizualno očaravajuća tekstura slike i besprijekorno ovladavanje filmskim jezikom postignuti su bez žrtvovanja etičkog integriteta, dok bez rezervi uranjamo u Adelinin unutarnji svijet i vanjske sile koje ga oblikuju. Tsiteladze vješto izbjegava očiglednosti i klišeje dobronamjernih, ali šablonskih aktivističkih dokumentaraca te svojoj izopćenoj i zadivljujućoj heroini pristupa s tankoćutnom pažnjom i empatičnom otvorenošću, zahvaćajući sve nijanse iz bogate palete kojom je oslikana njezina kompleksna i fascinantna osobnost. Pjesma bez doma tjera nas da osjetimo zagušujuću i zarobljeničku prirodu transfobije koju je Adelina internalizirala u vlastitom tijelu, njezina nastojanja da nadvlada svoju osamljenost te se izbori za svoje pravo na postojanje. Jer Adelinina je pjesma gorko-slatka oda čežnji za pripadanjem bez kompromitiranja vlastitog sebstva.
Film se nadovezuje na redateljev kratkometražni dokumentarac Zatočenica društva (2018.), nominiran za Europsku filmsku nagradu, koji je odigrao važnu ulogu u osiguravanju azila za Adelinu u Austriji. Svjetsku premijeru Pjesma bez doma imala je u glavnoj natjecateljskoj konkurenciji festivala CPH 2026., kao prvi gruzijski dokumentarac uvršten u taj program, a osvojila je i posebno priznanje Mermaid na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Solunu.
Film prikazujemo u sklopu programa Kavkaske priče.
Festivali i nagrade:
CPH 2026. – glavna konkurencija DOX, nominacija za Doc Alliance Award / Thessaloniki International Documentary Festival 2026. – posebno priznanje Mermaid / DOK.fest München 2026. / Millennium Docs Against Gravity 2026. / Beldocs 2026. / DOK Leipzig 2026. / Ji.hlava IDFF 2026. / Doclisboa 2026. / IDFA 2026. – Best of Fests.
Kritike i recenzije:
„Film je podjednako potresan koliko i dirljiv, a Tsiteladze se pritom služi raznovrsnim, ali dosljednim i izrazito impresionističkim pristupom.”, Vladan Petkovic, Cineuropa
