Po uzoru na Pasolinijeve Ljubavne susrete autorski trio Marcello, Munzi i Rohrwacher poduzima kolektivno istraživanje i putovanje duž Apeninskog poluotoka gdje sreću djevojke i dječake u dobi od 15 do 20 godina i kroz seriju intervjua raspituju se o njihovim vizijama budućnosti. Redatelji seciraju akutne boljke talijanskog društva i s tinejdžerima otvoreno razgovaraju o njihovim očekivanjima, čežnjama, strahovima i snovima te preprekama koje moraju prevladati da bi ih ostvarili. Dokumentarni portret zemlje kroz oči adolescenata u doba pandemije na momente poprima uznemirujuć znanstveno-fantastični prizvuk. Čini se da živimo u svijetu koji nije u stanju učiti iz svojih nedaća – primjerice učenici koji danas pohađaju đenovsku školu Armando Diaz nikad nisu čuli za najveće demonstracije protiv globalizacije koje su se dogodile 2001. uoči G8 summita u Genovi kao ni da je upravo u njihovoj školi prije dvadeset godina policija brutalno napala i mučila anti-globalizacijske aktiviste koji su okupirali zgradu. Ime Carla Giulianija ništa im ne znači kao ni drugih (ne)znanih junaka i junakinja. Tjeskobna slika mladih Talijana, koji su lišeni veza s prošlosti, iscrpljeni sadašnjošću i odsječeni od ikakve budućnosti koju mogu zamisliti, vjerno dočarava zeitgest kulture zaborava koju živimo.
Festivali i nagrade:
CANNES FILM FESTIVAL 2021 – svjetska premijera
Recenzije:
„Vjerno prikazan duh naših vremena“ Diego Semerene, Slant Magazine
