Barbarin prvi dugometražni dokumentarac kombinira intervjue, prizore vođenja ljubavi i razne arhivske snimke i materijale te poduzima filmsko istraživanje represije i marginalizacije LGBT povijesti i osoba nastojeći im vratiti „povijest koju ne posjeduju“. Hammer isprepliće ispovijesti četiriju homoseksualnih parova s arhivskim snimkama koje foucaultovskim diskursom iskopavaju zabranjenu i nevidljivu (protu)povijest, uključujući i kadrove iz prvog američkog queer filma Lot in Sodom (1933.). Eksperimentalni dokumentarac istražuje erodirane emulzije i slike kako bi sačuvao izgubljene fragmente lezbijske i gej supkulture. Dio filma posvećen je priči o američkoj spisateljici Willi Cather koja je prije smrti uništila svoja osobna pisma i zapise i sugerira da je Cather to učinila kako bi uništila dokaze o svojem lezbijstvu. Jedan segment filma istražuje kako se postupalo s lezbijkama za vrijeme Trećeg Reicha a Hammer se dotiče i dobne diskriminacije u LGBT zajednici. Film je bio uvršten u konkurenciju Sundance Film Festivala te je nagrađen na Berlinaleu i Internacional de Cine Realizado por Mujeres u Madridu.
