U sklopu manifestacije 10. Maraton kratkometražnog filma slavimo kratki metar uz posebni blok koji donosi izbor nagrađivanih dokumentarno-eksperimentalnih naslova.
Inicijativa Najkraći dan iz koje je proizašao Maraton kratkometražnog filma je nastala 2012. godine u Francuskoj s idejom promocije bogatog repertoara kratkometražne forme. U međuvremenu se proširila na mnoštvo europskih zemalja, uključujući Hrvatsku, gdje se održava već desetu godinu zaredom.
Maraton kratkometražnog filma organizira Hrvatski audiovizualni centar u suradnji s Kino mrežom, uz podršku domaćih autorica i autora. Ove godine manifestacija se održava od 14. do 22. prosinca u 25 nezavisnih kina diljem Hrvatske i uključuje čak 42 kratkometražna naslova.
Program Domaći dokumaratonci uključuje pet nagrađivanih i priznatih filmskih naslova.
Mjesto odakle vam pišem pisma (r. Nikolina Bogdanović, 2018, 9′)
Pedesetih godina bakina se sestra s mužem seli u Njemačku. Fotografije koje šalje dokumentiraju njihov novi život na Zapadu.
Prazni sati (r. Mate Ugrin, 2019, 11′)
Migrantski radnici jednog brodogradilišta provode dane u krugu samačkog hotela na Jadranu. Navečer, jedan od njih uputi se do grada.
Sve, još uvijek, u orbiti (r. Dane Komljen, James Lattimer, 2016, 23′)
Sve, još uvijek, u orbiti povezuje dva naoko nepovezana momenta u izgradnji Brasílije: san talijanskog sveca Don Bosca kojim se opravdavalo stvaranje novog brazilskog glavnog grada i maleni gradić koji su izgradili radnici koji su gradili megalopolis i u kojemu su sa svojim obiteljima živjeli. Kako opravdati grad nastao na temelju sna i koji dijelovi njegove gradnje ostaju nevidljivi? Odgovor leži negdje između bajke i dokumentarnog filma.
White Trash (r. Sunčica Ana Veldić, 2017, 11’36’’)
U magleno zimsko jutro zagrebačko smetlište Jakuševac nudi distopijsku sliku pustoši koju remete radni strojevi, galebovi i poneki čovjek.
Amnezijak na plaži (r. Dalibor Barić, 2013, 23’45’’)
Bliski susret sa životom možda se čini kao neobičan i izvanredan događaj, ali zapravo se može dogoditi bilo kome. Zašto biti obilježen svojim fiksnim, nepromjenjivim identitetom kao da nikada nećemo djelovati, željeti, nikada iskusiti ništa novo? Sada vam možemo dati najdragocjeniji dar: Bliski susret sa životom.
