U tada bliskoj budućnosti 1970-ih u Engleskoj Stevena Shortera, deziluzioniranog pop-pjevača, obožavaju svi. Na pozornici se ukazuje u ćeliji, s lisicama, a policija ga mlati; njegov nastup pažljivo je izorkestrirana popularna zabava čiji je cilj suzbiti političku aktivnost kod mladih. Na vlasti je koalicijska vlada koja od građana želi napraviti bezumne potrošače, uz pomoć komodifikacije Shorterova lika i djela. Od njega se pokušava napraviti svojevrsni mesija koji će pojačati osjećaj nacionalnog jedinstva. No kada upozna buntovnu slikaricu Vanessu Ritchie, autoricu njegova budućeg portreta, njezina ga buntovnost navodi na preispitivanje.
U ovoj satiričnoj glazbenoj drami glume i profesionalni i amaterski glumci, a glavnu ulogu tumači Paul Jones, frontman rock-benda Manfred Mann. Privilegij anticipira pojavu ‘reality’ televizijskog formata; Shorter je lik koji treba otrgnuti rock iz ralja kontrolirane (bez)sadržajnosti i u njega vratiti oštricu koja ga definira. Watkinsonove vizije budućnosti u to su doba bile stravične i skandalozne, a nažalost, više od pola stoljeća kasnije, ne gube na relevantnosti.
Film se prikazuje u okviru retrospektivnog programa posvećenog britanskom filmskom i televizijskom redatelju Peteru Watkinsu koji je umro u listopadu 2025. godine.
