Malika je „čuvarica praznine“, kraljica pustinje, ponosna vlasnica jedinog kafića koji je smješten usred goleme Sahare u blizini ceste Route Nationale 1 u alžirskoj pokrajini El Ménia. Ferhanijev film je, prema riječima samog redatelja, „inverzni film ceste“ – umjesto da putuje, film miruje poput glavne protagonistice koja sjedi i dočekuje svakog putnika namjernika koga joj nanesu suvremeni tokovi ljudi, roba i kapitala. Vrata i prozori pripitomljuju ogromna prostranstva koja okružuju Malikinu nastambu koja tvori zaštitničku i toplu ljušturu. Ona štiti od pješčanih oluja i vukova, ali i drugih opasnosti koje je proizveo sȃm čovjek. Ova pustinjakinja preferira živjeti sama, te je, iako toplo dočekuje sve koji je posjete, odlučna zadržati svoju neovisnost. Malikinom opstanku prijeti izgradnja nove benzinske stanice i restorana u neposrednoj blizini (kapitalističkim makinacijama nijedna pustinja nije predaleko). Odjednom ima susjede (i to ne dobronamjerne), ali odbija otići bez borbe.
Festivali i nagrade:
LOCARNO FESTIVAL 2019 – nagrada za najbolju mladu nadu u selekciji Filmmakers of the Present / RIDM 2019 – posebno priznanje žirija / TORINO FILM FESTIVAL 2019 – najbolji dokumentarni film u međunarodnoj konkurenciji / DMZ DOCS 2019 – Grand prix / EL GOUNA FILM FESTIVAL 2019 – Srebrna zvijezda u konkurenciji dugometražnog dokumentarnog filma / FESTIVAL TRI KONTINENTA 2019 – Srebrni Montgolfière, nagrada mladog žirija, nagrada publike / IDFA 2019 / CPH:DOX 2020 / BELDOCS 2020 – najbolji međunarodni dokumentarni film
Recenzije:
Pustinjska cesta 143 priča je o globalizaciji i svijetu koji se mijenja ispričana kroz svakodnevicu nekolicine začudnih likova u udaljenom mjestu. Malika je naizgled luckasta starica, no čini se da je zapravo jedna od rijetkih lucidnih bića u modernom svijetu, pogotovo kad je usporedimo s nekim od gostiju njezina kafića. Kaleem Aftab, Cineeuropa
Fiksna točka na beskonačno djeljivom kontinuumu Pustinjska cesta 143 priziva želju za ljudskom prisnošću i uljudnošću između poznanika i stranaca koji lutaju neoliberalnom pustinjom kasnog kapitalizma, kao i želju za bivanjem u trenutku usprkos njegovoj neizbježnoj prolaznosti – cezuru od iscrpljujućeg puta uz prijateljsko lice. Dina Pokrajac, Dokumentarni.net
