Nakon kritički hvaljenog filma o nesigurnoj sudbini izbjeglica na otoku Lampedusa Gori more (2016.), talijanski redatelj Gianfranco Rosi nastavlja se baviti migrantskom krizom, ovoga puta s njezina „izvorišta”. Provodi tri godine na području Bliskog istoka, snimajući svakodnevicu ljudi na granicama između Iraka, Kurdistana, Sirije i Libanona. Pritom, umjesto na političkom, Rosi inzistira na ljudskom elementu iza svih užasa građanskih ratova, divljih diktatura, stranih invazija i ubojite apokalipse ISIS-a. U kolažu različitih priča i pojedinaca, od vojnika i zatvorenika, do majke koja oplakuje gubitak djece i dječaka koji u svemu pokušava pronaći svoj put, zemljopisne podjele manje su važne. Mada ih nasilje i razaranje prati na svakom koraku, duboko usađeni u njihovu svijest, Notturno prati njihovo polagano, melankolično i prvenstveno umjetničko buđenje.
Festivali i nagrade:
VENECIJANSKI FILMSKI FESTIVAL 2020 – Nagrada Arca CinemaGiovani za najbolji talijanski film, Nagrada UNICEF / EUROPSKI FILMSKI FESTIVAL U SEVILLI 2020 – Nagrada za najbolju fotografiju / MEĐUNARODNI FILMSKI FESTIVAL U TORONTU 2020 / FILMSKI FESTIVAL U NEW YORKU 2020 / MILLENNIUM DOCS AGAINST GRAVITY 2021 / HUMAN RIGHTS FILM FESTIVAL 2020
Recenzije:
„Poetična kritika rata na Bliskom istoku” Simran Hans, The Guardian
„U posljednja dva desetljeća dokumentarnog filma snimljene su mnoge anatomije povijesti koje se trude sažeti više tisućljeća u sebi, ali Rosijevi bezgranični tableau-kadrovi izvlače jednu drugačiju vrstu istine, u licima, mjestima i čistim osjećajima.” Nicolas Rapold, The New York Times
„Izvanredno posložen mozaik tame i raseljavanja.” Tom Charity, Sight And Sound
