Dokumentarno-igrani hibrid pionirske redateljice Marthe Coolidge (Valley Girl, Rambling Rose) na provokativan način preispituje prikaz seksualnog nasilja na velikom ekranu i granice umjetničke katarze. U svojem tjeskobno intimnom prvijencu Coolidge fikcionalne segmente temelji na vlastitom iskustvu silovanja u tinejdžerskoj dobi. U ulozi šesnaestogodišnje sebe angažira Michele Manenti koja je također preživjela silovanje. Članovi·ce glumačke ekipe slijede interpretativne rukavce Coolidgina scenarija i suočavaju se s vlastitim stavovima o pristanku i samookrivljavanju te nasilnim susretima koje su doživjeli·e tijekom formativnih godina. Razmjenjujući ambivalentna iskustva, mišljenja i osjećaje Michele i njeni kolege-izvođači iniciraju dubinsku raspravu o tome što znači rekonstruirati traumatična sjećanja putem filma i otjeloviti scene nabijene potisnutom agresijom. Smiona metafilmska seansa podriva šutnju kao rječito stanje psihe oslobađajući potencijal dokumentarističkog iskaza da prikaže neprikazivo i izrekne neizrecivo. Razbijanjem filmske iluzije Coolidge odvažno zakoračuje u silovite eksperimentalne vode i nepokolebljivo secira ukorijenjenost silovanja na spoju (date rape) u američkoj kulturi. Orkestrirajući riskantnu psihodramu Coolidge stvara film kakav je feministička redateljica Céline Sciamma htjela gledati kao tinejdžerka, film koji se originalnim filmskim jezikom opire kulturi zlostavljanja i pritom inaugurira nove politike pogleda.
Nakon projekcije filmska kritičarka Dina Pokrajac razgovarat će s Barbarom Pleić Tomić o kulturi silovanja i načinu na koji se perpetuira kroz film i književnost, ali i terapeutskom potencijalu filmskog medija. Barbara Pleić Tomić jedna je od urednica i autorica na internetskim portalima za feminističko čitanje popularne kulture Muf i Krilo te autorica knjige Mama kuha ručak, tata čita novine (Fraktura, 2020). U svojim tekstovima bavi se popularnom kulturom, dječjom i adolescentskom književnosti te problematikom majčinstva i emocionalnog/nevidljivog ženskog rada. Radi kao nastavnica engleskog jezika u Zagrebu.
Hall of Fame – vodič kroz povijest dokumentarnog filma serija je predstavljanja najznačajnijih dokumentaraca koji su svojim inovativnim pristupom utjecali na razvoj dokumentarizma.
Not a Pretty Picture prikazujemo u sklopu ciklusa Dokumentarni hibridi. Kao što je pokazao nedavni uspjeh filma Fiume o morte! Igora Bezinovića hibridni dokumentarci sve su popularnija filmska forma u kojoj se pomiču granice medija. Dokumentaristi·ce naizmjenično koriste elemente dokumentarnog, eksperimentalnog, animiranog i igranog filma kao alate kojima postavljaju pitanja i istražuju odnose, značenja, ritam i mjesta. Postavljanjem pravih pitanja pokreću se emocije a hibridni film postaje „mjesto slobode“ u kojem se propituju limiti i ukidaju čvrsti rubovi između strogo omeđenih i distinktnih filmskih rodova i žanrova.
