Lezbijke i polusestre, Claude Cahun i Marcel Moore živjele su i stvarale zajedno cijeli svoj život. Herojski su se odupirale nacističkoj okupaciji otoka Jerseyja te su zbog svojeg subverzivnog djelovanja uhićene i osuđene na smrt. Barbara Hammer gradi njihovu filmsku biografiju iz umjetničkih fotografija, arhivskih materijala, dramatskih uprizorenja pronađenog scenarija koji je napisala Cahun i zanimljivih intervjua sa stanovnicima otoka Jersey koji su poznavali “sestre“.
Claude Cahun je francuska umjetnica, fotografkinja, aktivistica i spisateljica koja je djelovala početkom 20. stoljeća i koju često nazivaju „Cindy Sherman nadrealizma“. Jedna od rijetkih žena koja je angažirano participirala u nadrealističkom pokretu, svoje je radove često ostavljala nepotpisanim, odbijajući se isticati i nažalost posljedično nestajući iz povijesti svog vremena. Njezina politička aktivnost, posebno usmjerena protiv nacizma, angažirani tekstovi, parodije političkih okolnosti i pisani napadi na nacističke okupatore, kao i fotografije, neobjašnjivo su zanemarivani u kronikama i arhivima vremena u kojem su se događali. Njezini minimalistički, ali scenografsko-kostimografski besprijekorni autoportreti u kojima autorica pomoću elaboriranog make-upa i profinjene režije propituje seksualnost, rod i spol, osciliraju između ironično erotiziranih fotografija i potpuno androginih i hladnih podrivanja spolne reprezentacije.
Kao uvertiru pogledat ćemo kratki film Sync Touch (Barbara Hammer, SAD, 1981, 10′) o dodiru, erotskom i erogenim zonama koji supostavlja znanje i iskustvo. Hammer ispresijeca monolog „stručnjakinje“ s intenzivnim krupnim kadrovima ženskog lica i vrata, njenih zubi, usana i uši. Gledatelj_ica postaje uvučen_a u detalje bliskosti u kojoj se riječi gube i rasplinjuju, dok organ vida postaje poveznica između stvarnog dodira i razumijevanja što on znači.
