Jednog jutra u veljaču 1961., pjevačica Abbey Lincoln i bubnjar Max Roach upadaju u Vijeće sigurnosti UN-a u znak prosvjeda protiv ubojstva Patricea Lumumbe, premijera odnedavno nezavisnog Konga. Šezdeset prosvjednika urlaju, udaraju rukama, lupaju svojim štiklama i izazivaju okršaj s nepripremljenim stražarima dok diplomati šokirano gledaju.
Šest mjeseci ranije, šesnaest novih neovisnih afričkih zemalja primljeno je u Ujedinjene narode, izazivajući politički potres koji izmiče većinu glasova od starih kolonijalnih sila. Dekolonizacija okreće svijet naglavačke, ulijevajući mu osjećaj nade. Hladni rat je na vrhuncu kada sovjetski vođa Nikita Hruščov lupa cipelom o svoj stol u Generalnoj skupštini UN-a Skupština reagirajući na neokolonijalno otimanje vlasti u Demokratskoj Republici Kongo. Osuđujući segregaciju u SAD-u i suučesništvo UN-a u svrgavanju Lumumbe, on zahtijeva hitnu dekolonizaciju u cijelom svijetu. Kako bi zadržao kontrolu nad bogatstvom nekadašnjeg Belgijskog Konga, belgijski kralj Baudouin pronalazi vjernog saveznika u Eisenhowerovoj administraciji, koja se boji gubitka pristupa jednoj od najvećih svjetskih zaliha urana, minerala vitalnog za stvaranje atomske bombe.
Američki State Department kreće u akciju: jazz veleposlanik Louis Armstrong poslan je da osvoji srca i umove Afrike. Nesvjesno, Armstrong postaje dimna zavjesa za odvraćanje pozornosti od prvog postkolonijalnog državnog udara u Africi, koji je doveo do ubojstva prvog demokratski izabranog vođe Konga. Malcolm X otvoreno podržava Lumumbu i njegova nastojanja da stvori Sjedinjene Afričke Države. Dok Crni ambasadori jazza nesvjesno nastupaju usred tajnih CIA-inih operacija, Armstrong, Nina Simone, Duke Ellington, Dizzy Gillespie i Melba Liston suočavaju se s bolnom dilemom: kako predstavljati zemlju u kojoj je segregacija još uvijek na snazi.
Jazz i dekolonizacija isprepleteni su u ovoj zaboravljenoj epizodi Hladnog rata, gdje su najveći glazbenici stupili na političku pozornicu, a potlačeni političari nehotice postali glavni pjevači. Priča o potkopavanju afričke borbe za samoodređenje ispričana je iz perspektiva aktivistice za ženska prava i političarke Andrée Blouin rođene u Srednjoafričkoj Republici, irskog diplomata i enfant terriblea Conora Cruise O’Briena, belgijsko-kongoanskog pisca In Kolija Jeana Bofanea i Nikite Hruščova.
Uoči dodjele nagrada Europske filmske akademije donosimo ciklus filmova koji su nominirani za “europskog Oscara” u kategoriji najbolji dokumentarni film.
Nagrade i festivali:
Sundance Film Festival (2024) – svjetska premijera, Specijalna nagrada žirija za umjetničku inovaciju / Sofia International Film Festival (2024) – Grand Prix / Thessaloniki Documentary Film Festival (2024) – nagrada publike / IndieLisboa (2024) / Docville (2024) – najbolji belgijski dokumentarac / The Hague Movies That Matter Festival (2024) – posebno priznanje / Cleveland International Film Festival (2024) / San Francisco International Film Festival
