Krajem 1970-ih mnogi Čileanci vratili su se iz egzila u Europi kako bi pomogli svojim drugovima u borbi protiv Pinochetove diktature. Macarena Aguiló priča osobnu priču koja se odigrala u pozadini te povijesti. Koristi fotografije, dnevnike i intervjue kako bi rekonstruirala važno razdoblje iz svoje mladosti, kada je živjela u komuni na Kubi. Projekt Homes osnovali su borci za slobodu koji zbog sigurnosti nisu mogli povesti svoju djecu sa sobom. Zajedno s još 60 drugih, Aguiló su odgojili “društveni roditelji”. Aguiló oslikava blisku zajednicu u kojoj su u početku prevladavali ideali slobode i solidarnosti. No nekoliko godina kasnije, vijesti iz Čilea da borba nije dala željene rezultate i da se ondje događa sve veći broj uhićenja i ubojstava također su uzrokovale pad morala na Kubi. Osjećaj tragedije provlači se kroz priče iz njihova djetinjstva (unatoč svim dobrim namjerama, osjećali su se napuštenima) i žrtve koje su njihovi roditelji podnijeli u ime slobode.
Film prikazujemo u okviru novog ciklusa Čile – Filmom protiv zaborava povodom kinopremijere novog filma Maite Alberdi, pretendenta za Oscara Beskrajno sjećanje. U ciklusu se prisjećamo drugih zapaženih dokumentarnih ali i igranih ostvarenja koja se bave turbulentnom poviješću i političkim zbivanjima u Čileu, te mehanizmima individualnog i kolektivnog sjećanja.
