Aurélia Steiner simbol je izmještanja, traume i žalovanja koji se u kasnom radu Marguerite Duras pojavio kako bi dao polimorfni glas katastrofi (Shoah). Kreće kao adresat ljubavnih pisama a zatim se razvija u minimalnim i eksperimentalnim filmovima koje je sama Duras smatrala svojim najboljim postignućima. U njima se stapa tekstualno i vizualno, slike se sukobljavaju i pomiruju, čime se intenzivira iskustvo gledanja – za razumijevanje i osjećanje ovih filmova potrebno se osloniti na osobnu unutarnju viziju.
Aurélia Steiner (Melbourne) (r. Marguerite Duras, Francuska, 1979, 27′)
Djevojka se prisjeća potrage za ujedinjenjem s drugom osobom koja nikad ne biva imenovana, nepoznata ili strana, ipak voljena.
Aurélia Steiner (Vancouver) (r. Marguerite Duras, Francuska, 1979, 48′)
Osoba koja piše prisjeća se roditelja koji su izgubili živote u deportaciji – njezina majka umrla je pri porodu, a otac je obješen zato što je za nju ukrao juhu. Povremeno se čini da se obraća ocu, povremeno mladoj osobi, mornaru kojem se nudi.
Filmove prikazujemo u sklopu ciklusa epistolarnih dokumentaraca Filmske korespondencije koji će trajati od 3. do 11. veljače. On nam donosi filmove nagrađenih i zapaženih autora koji su u filmsku formu materijalizirali ljubav prema dopisivanju i pronalaženju pravih riječi u pismu.
