U slabo osvijetljenoj galeriji poznatog pariškog kazališta Bouffes du Nord, u sjeni prazne dvorane, smireno i samouvjereno kreće se gol 86-godišnji Kinez. Trošni zidovi interijera odgovaraju njegovoj ranjivoj i ranjenoj posturi. To nago tijelo predmet je 14-godišnjeg brutalnog kažnjavanja, batinanja i mučenja od strane Kineske komunističke partije, a pripada Wang Xilinu – jednom od najvećih kineskih skladatelja moderne klasične glazbe koji, unatoč svemu, i dalje odiše nježnošću i dubokim suosjećanjem. Pokreti zgrčenog plešućeg tijela popraćeni su ulomcima Xilinovih simfonija, toliko moćnih da ponekad nadglašavaju njegov monolog o progonu, stvarajući okvir u kojem riječ i glazba dijele značenje.
Čovjek u crnom Wang Binga nije samo dokumentarac. To je snimanje performansa o otpornosti ljudskog duha kroz glazbu, tihi radikalni politički čin, prikaz trijumfa nad traumom i umjetničko djelo koje svjedoči o životu posvećenom umjetničkom djelu.
