Krajem 1989. povijest se odigrala pred našim očima. 21. prosinca iste godine Nicolae Ceausescu dao je svoj posljednji javni govor s balkona gigantske predsjedničke palače u Bukureštu. Pet dana kasnije smaknut je zajedno sa svojom ženom Elenom. Rumunjska revolucija bila je prva revolucija u televizijskom prijenosu. Harun Farocki i Andrej Užica prikupili su stotine sati materijala koje su podjednako snimili amateri i službeni novinarski izvori, a tu su i isječci iz prijenosa uživo koji su 120 sati kontinuirano emitirali prosvjednici kada su zauzeli televizijsku postaju u Bukureštu. Pažljiva kompilacija raznolikih kadrova i kutova te posljedično kontradiktornih podataka nudi važne uvide u funkcioniranje modernih medija i njihove političke implikacije. Ovaj iznimni filmski esej je historiografija utemeljena u novim medijima.
Harun Farocki (1944.-2014.) bio je videoumjetnik, teoretičar i pisac. Farocki je poznat po svojim politiziranim filmskim esejima u kojima asemblira nađene i originalne snimke te istražuje moć slika, križanje rata i tehnologije i ulogu rada u kapitalističkom društvu. Uz to što je proizveo više od 100 filmova za televiziju i kino, Farocki je oblikovao diskurs o pokretnim slikama i njihovim političkim implikacijama.
Andrej Užica (1951.) je pisac i redatelj poznat po filmovima Autobiografija Nicolaea Ceausescua (2010.) i Izvan sadašnjosti (1999.). Predaje film na Sveučilištu Karlsruhe za umjetnost i dizajn. Godine 2002. osnovao je ZKM filmski institut i djeluje kao njegov ravnatelj. Zajedno s Harunom Farockijem režira film Videogrami revolucije (1992.) koji je imao svjetsku premijeru u Locarnu. Film je postao ogledni rad koji tematizira odnos između političke moći i medija pri kraju Hladnog rata.
