U travnju 1974. svega nekoliko mjeseci nakon pobune studenata na Politehničkom sveučilištu u Ateni (studeni 1973.) Dassin rekonstruira recentna događanja u njujorškom skladištu. Proba je film pun energije, boli i nade u kojem Theodorakis i Markopoulos izvode svoje pjesme uživo, Melina Mercouri pjeva, glumci i korovi rekreiraju razne scene, dok razne zvijezde čitaju pjesme, pisma zatvorenika i arhivske dokumente. U formi brehtijanske kazališne probe ovaj odvažan filmski esej, koji je teško klasificirati, ujedno je oštra osuda grčke vojne hunte koja je vladala zemljom u periodu 1967.-1974. i proba za neka buduća politička proljeća.
Jules Dassin (1911.-2008.) je američki glumac, scenarist i redatelj za kojeg se smatra da je bio jedan od prvih majstora film noira, prije nego što je stavljen na crnu listu u Hollywoodu zbog svojih veza s Komunističkom partijom. Njegovi filmovi međunarodno su priznati i nagrađivani Rififi (nagrada za najboljeg redatelja u Cannesu, 1955.), Never on Sunday (nagrada Zlatni globus i najbolja glumica u Cannesu, 1960.), Fedra (1962.) i Topkapi (1964.) U Ateni je režirao nekoliko kazališnih predstava uključujući adaptaciju Brechtovih tekstova. Zbog otvorenog suprotstavljanja vojnom puču u Grčkoj Dassinu i njegovoj ženi Melini Mercouri bilo je zabranjeno živjeti u Grčkoj te su obilazili Europu i SAD u svojevrsnoj kampanji protiv hunte. U egzilu u New Yorku snimaju Probu koju je smatrao jednim od svojih najboljih filmova. Trebala je krenuti u kinodistribuciju na sam dan kad je diktatura pala čime više nije bio aktualan.
