15. SFF: Cecilia Mangini – Kratki filmovi (1. blok)

  • režija: Cecilia Mangini /
  • Italija /
  • 1965.-1972. /
  • 72'
jezik: talijanski, titlovi: engleski
Loading Filmovi
  • Ovaj film je prošao.

15. SFF: Cecilia Mangini – Kratki filmovi (1. blok)

Biti žene / Essere donne

  1. Cecilia Mangini, Italija, 1965., 30′ DCP

Film koji je svojevremeno podvrgnut cenzorskim škarama zauzima važno mjesto u opusu Cecilije Mangini. Biti žene njezina je najradikalnija filmska gesta koja portretira borbu talijanskih radnica i anticipira feministički pokret, a nastala je prema narudžbi Unione Donne in Italia (UDI – Savez žena Italije), ženske udruge bliske Talijanskoj komunističkoj partiji. Biti žene je proto-feministički eksperimentalni film koji kombinira scene koje portretiraju svakodnevne poteškoće koje žene prolaze doma i na radnom mjestu s nađenim snimkama (found footage), intervjuima i komentarom koji je napisao partizan, novinar i pisac Felice Chilanti.

Tommaso

  1. Cecilia Mangini, Italija, 1965., 12′ DCP

Tomasso promatra dolazak masovne industrijske proizvodnje kroz oči naivnog dječaka kojeg zasljepljuje obećanje bogatstva. Tomasso sanja o tome da postane radnik petrokemijske tvornice Monteshell koja je nedavno otvorena u gradu Brindisi, u regiji Apulija na jugu Italije. Dijalektičkom montažom evocira tenziju sadržanu u snovima talijanske radničke klase kojih je tvornica istovremeno utjelovljenje i ograničenje.

Brindisi ’65. 

  1. Cecilia Mangini, Italija, 1967., 15′ DCP

Najveća petrokemijska tvornica u Italiji izgrađena je pored gradića Brindisi gdje su dotada živjeli farmeri. Ova „katedrala usred pustinje“ kako ju je prozvala Mangini omotava svoje radnike u mrežu eksploatacije. Niske plaće i loši radni uvjeti ne obeshrabruju one koji očajnički traže bilo kakav posao. Tek nekolicina je spremna zauzeti se za sebe i prijaviti nezakonite radnje.

Zauzdani Fabio / La briglia sul collo

  1. Cecilia Mangini, Italija, 1972., 15′ DCP

Fabio Spada dijete je iz rimskog radničkog predgrađa San Basilio kojeg su njegovi roditelji i škola proglasili neprilagođenim. Kroz priču o buntovnom Fabiju Mangini se reflektira na zamke konformizma i opresivne težnje autoriteta. U svojim filmovima dokumentaristica često iznosi priče autsajdera i marginaliziranih skupina koje obrađuje kombinacijom britkog opservacionizma, humora i socijalno osviještenog komentara.

 

Cecilia Mangini (Mola di Bari, 1927. – Rim, 2021.) je dokumentarna redateljica i fotografkinja koja je od samog početka gajila posvećeni, pažljivi i unikatni pogled na pojedinca i društvo, usmjerivši pažnju pogotovo na marginalnost, migracije i društvene nepravde. Prva žena koja je snimala dokumentarce u poslijeratnom period, scenaristica nekolicine dugometražnih filmova i više od 40 kratkometražnih filmova, uglavnom u suradnji sa suprugom Linom Del Fra. Njezina kamera istraživala je Italiju od kasnih 1950-ih do ranih 1970-ih često uz fokus na južnu Italiju i regiju Apuliju gdje je tražila rituale drevne kulture na izdisaju, koju su pomele nagle i bespovratne promjene proizašle iz tzv. ekonomskog čuda. Godine 2009. Cecilia je primila odlikovanje Predsjednika republike “jer je svojom dokumentarnom praksom prenijela budućim generacijama neke od najljepših slika Italije pedesetih I šezdesetih godina.“

Program Film XX kustosice Dine Pokrajac sastoji se od filmskih ciklusa reprezentativnih redateljica koje su i dalje rijetka pojava u patrijarhalnom i falogocentričnom svijetu filma. U  2022. prisjećamo se nedavno preminule talijanske dokumentaristice Cecilije Mangini (1927. – 2021.) te prvi put u Hrvatskoj prikazujemo izbor njezinih autorskih dokumentaraca i igranih filmova na kojima je surađivala.

Nakon projekcija razgovarat ćemo s Paolom Pisanellijem, redateljem i čestim suradnikom Cecilije Mangini te filmologinjom Dalilom Missero, autoricom knjige Women, Feminism and Italian Cinema.

19 svibanj
Datum: 19.5.2022.
Vrijeme: 19:00 - 20:30

Dokukino KIC

Preradovićeva 5