Američki novovalni dokumentaristički pokret direktni film inauguriran je godine 1960. filmom Roberta Drewa Primary o unutarstranačkim demokratskim izborima u kojem metode temeljene na vrlo pokretnoj kameri iz ruke, krajnjoj zatjecajnosti, naočigled čistoj opservaciji i nepripremljenosti odgovaraju mladom glamuroznom kandidatu Johnu F. Kennedyju i njegovoj još zvjezdanijoj supruzi Jacqueline. Neposrednost kamere zahvaća svu napetost izborne kampanje te kontrastnih ličnosti, načina ophođenja i komunikacijskih stilova dvojice kandidata sve do nemirnog iščekivanja izbornih rezultata.
Robert Drew bio je bivši urednik i korespondent časopisa LIFE te je htio transponirati neposrednost fotografije karakteristične za LIFE u medij filma – Primary je prvi dokumentarac koji implementira njegov pristup temeljen na opremi koju razvija zajedno sa svojim timom. U timu koji je okupio Drew sudjelovali su budući predvodnici pokreta direktni film, kao što su Albert Maysles, Richard Leacock i D.A. Pennebaker. Kao tematski fokus za novu reportažnu formu koju je osmislio uzima mladog senatora J. F. Kennedyja koji se natjecao protiv Huberta Humphreyja za predsjedničku nominaciju u unutarstranačkim demokratskim izborima u Wisconsinu. Kamera sa sinkroniziranim zvukom trebala je pratiti obojicu kandidata od sumraka do zora i snimati sve što rade. Ovaj epohalni dokumentarac ilustrira kako promjena u tehnologiji donosi promjenu u formi, ali i postavlja pitanje tko je katalizator te promjene. Perolake kamere s kvalitetnijim zapisivačem zvuka te filmska vrpca koja bolje reagira na ograničeno osvjetljenje omogućili su filmskoj ekipi veću mobilnost i manje intruzivnu prisutnost te su prvi put mogli pratiti kandidate kako prolaze kroz gomile ljudi i ulaze u hotelske sobe, automobile, zadimljene urede i dr. To je rezultiralo izravnim dokumentarističkim portretima u kojima protagonisti i snimljene scene djeluju spontano, dinamično i nenamješteno, čak i kada su itekako režirane i pomno osmišljene. Američki predsjednički izbori 1960. godine bili su ujedno prvi izbori u kojima je televizijski prijenos odigrao ključnu ulogu pri određivanju pobjednika – Kennedy će se nakon Humphreyja suočiti s Richardom Nixonom koji se nije snašao u novom mediju za razliku od Kennedyja koji je iskoristio svoju televizičnost kao kvalitativnu prednost.
U istom bloku gledat ćemo kratki poetični dokumentarac Faces of November (1964., Robert Drew, 12′) snimljen na sprovodu Johna F. Kennedyja koji sjetno zahvaća jedan od najvažnijih trenutaka u američkoj povijesti.
Uvodnu riječ u film održat će filmski kritičar Silvestar Mileta te će nakon projekcije razgovarati s profesorom filmologije Nikicom Gilićem koji je ujedno i strastveni pratitelj američkih predsjedničkih izbora.
Film prikazujemo u sklopu ciklusa „Nekonvencionalni portreti“ koji okuplja kultne filmove i zaboravljene klasike iz dvaju stilski srodnih pokreta koji su 1960-ih promijenili lice dokumentarnog filma. Američki direktni film i francuski film istine dijele sudioničko promatrački odnos prema snimanome i tzv. muha na zidu pristup te stvaraju portrete osobenjaka, izopćenika, buntovnika i mentalno rastrojenih pojedinaca koji dovode u pitanje društvene konvencije, normalizirane obrasce ponašanja i javno mnijenje kao puki konstrukt političko-pop-kulturne mašinerije spektakla.
Hall of Fame – vodič kroz povijest dokumentarnog filma serija je predstavljanja najznačajnijih dokumentaraca koji su svojim inovativnim pristupom utjecali na razvoj dokumentarizma.
