Stopama nomada i kraljice pustinje u nastavku Filmskih putopisa

Stopama nomada i kraljice pustinje u nastavku Filmskih putopisa

Putovanja nikada dosta. Zato sljedeći vikend odlazimo južnije, u pustinjske vizure u društvu legendarnog Wernera Herzoga te mladog i već višestruko nagrađivanog Hassena Ferhanija.

Poznati engleski putopisac i nepopravljivi nomad Bruce Chatwin (U Patagoniji) bio je dugogodišnji prijatelj Wernera Herzoga i upravo on nosi posvetu novog njegovog filma, Nomad: Stopama Brucea Chatwina. Chatwin je bolovao od AIDS-a i u svojim posljednjim mjesecima zamolio je poznatog njemačkog redatelja da ga odvede na filmsko putovanje uz njegov tadašnji novi film o nomadskom plemenu na jugu Sahare, Wodaabe. Zauzvrat je Herzogu poklonio ruksak koji je nosio na svojim putovanjima diljem svijeta. Nomad se događa trideset godina kasnije, kada Herzog konačno kreće na putovanje s Chatwinovim ruksakom na leđima. “Panegirik izgubljenom prijatelju”, riječima Jasona Newmana za Rolling Stone, intiman je portret jednog bliskog prijateljstva prepun arhivskih otkrića i filmskih isječaka, priča o izgubljenim plemenima i nekim dalekim vremenima.

Pustinjska ulica 143 dugometražni je dokumentarac Hassena Ferhanija koji je proputovao svijet, prikazan je na velikom broju festivala, a na kojima je i pokupio nemali broj nagrada, od filmskog festivala u Locarnu do IDFA-e i CPH:DOX-a. U njemu pratimo ponosnu vlasnicu jednog i jedinog kafića usred goleme Sahare, Maliku, pustinjakinju koja cijeni svoju neovisnost, ali svejedno toplo dočekuje sve prolaznike, kako one slučajne, tako i namjerne. Kada se u blizini počnu graditi nova benzinska stanica i restoran, odlučuje se boriti za svoj komadić poznatoga svijeta. Nažalost, kapitalističkim prevratima nijedna pustinja nije predaleko.

 

Na programu je i Zašto skačem Jerryja Rothwella, koji Restart Label donosi u suradnji sa Savezom udruga za autizam Hrvatske (SUZAH). Film se temelji na bestseleru Naokija Higashide, istražujući neurološke različitosti kroz iskustva petero djece iz različitih dijelova svijeta, od Velike Britanije preko Indije do Sierra Leonea, a koja imaju poremećaje iz spektra autizma. Umjesto da se film prikloni neurotipičnom svijetu, Rothwell filmski jezik prilagođava jedinstvenoj perspektivi njegovih subjekata, poetski dočaravajući njihove neurorazličitosti.

 

Pandemija traje i dalje, zato vrijedi spomenuti da je iz epidemioloških razloga kapacitet još uvijek smanjen, stoga uzmite svoju ulaznicu što prije na pojedinim stranicama filmova ili rezervirajte svoje mjesto mailom na <info@dokukino.net>.