Pobjednički filmovi lanjskog 18. Liburnia Film Festivala, festivala hrvatskog dokumentarnog filma koji se krajem kolovoza održava u Opatiji, stižu i do Zagreba, uz prisustvo svih autora. Uz svih pet nagrađenih filmova (Porvenir, Ono drugo selo, Zašto mama vazda plače?, Bez lica i Starac i roda) kao posebnu poslasticu donosimo zagrebačku premijeru kratkometražnog dokumentarca Užarska radionica Ivana Delimara najpoznatije hrvatske performerice Vlaste Delimar.
Rušenjem i zakapanjem užarske radionice Ivana Delimara započinje novi konceptualni performans na imanju Vlaste Delimar, kultnom mjestu njezina umjetničkog festivala koji se održavao od 2005.-2015. godine u mjestu Štaglinec pored Koprivnice. Njezin je otac izjavio: „Kad umrem, pokopajte me na mojem imanju, ispod jalše, uz radionicu”. Kako nije dozvoljeno pokapanje ljudskih tijela u vlastitom dvorištu, Vlasta je na imanju zakopala očevu radionicu. Rušenje i zakapanje kuće tako postaje kreativan, estetski, stvaralački čin. Kratkometražni dokumentarac producirala je udruga Domino.
LIBURNIA FILM FESTIVAL / PULSKI FILMSKI FESTIVAL / MFNF – SPLITSKI FILMSKI FESTIVAL
Nakon zagrebačke premijere filma umjetnica Josipa Bubaš razgovarat će s najpoznatijom hrvatskom performericom Vlastom Delimar. U razgovoru će sudjelovati i montažer filma Denis Golenja. Ulaz na projekciju i razgovor je besplatan.
Vlasta Delimar (1956, Zagreb) najznačajnija je hrvatska performerica, beskompromisna u kritikama ideologija kojima se bavi u svojoj umjetničkoj karijeri započetoj ranih 70-ih. Nagradu Sedam sekretara SKOJA zaprimila je 1986., a od 2005. do 2015. bila je voditeljica umjetničke organizacije “Moja zemlja, Štaglinec” i performerskog festivala koji se održavao u Štaglincu kraj Koprivnice. Članica je HDLU-a i HZSU-a i jedna od ključnih figura koje su definirale suvremeni performans kroz prizmu vlastitog tijela kao medija i sadržaja – ženskog, golog tijela koje u suvremenom društvu još uvijek ne prestaje biti točkom kontroverze. Istražujući u svom radu feminitet, muško-ženske odnose i stadije životnog ciklusa – od mladosti i žudnje preko partnerstva i majčinstva sve do starenja – u javni prostor iznosi autobiografske narative koji propituju razgraničenja javnog i privatnog i normative politika identiteta.
