Njemački fotograf i filmaš Telemach Wiesinger rođen je 1968. u gradu Bielefeldu u pokrajini Sjevernoj Rajni–Vestfaliji. Studirao je vizualne komunikacije na sveučilištu Universität Gesamthochschule u Kasselu na kojem je 1995. stekao diplomu magistra umjetnosti s najvećom pohvalom (summa cum laude). On je pripovjedač, a filmske vrpce, kamere i projektore smatra svojim alatima. U njegovim djelima određene lokacije prikazane su onako kako ih samo film može predočiti, u crno-bijelim slikama obrađenima na posebne načine, a dodatnu vrijednost projekcijama daje zvuk motora koji pokreće 16-milimetarski projektor. Svoje filmove istodobno drži vizualnim pjesmama, putopisima i antropološkim studijama lučkih gradova i mehaničke, funkcionalne arhitekture.
U svom se radu nadovezuje na ideju svojevrsnoga “putopisnog stroja”, te sekvence snimljene na 16-milimetarskoj analognoj vrpci grupira u formalno strukturirane sekvence koje stvaraju koherentan kaleidoskop sjećanja i emocija. Njegovi filmovi prikazani su na mnogobrojnim međunarodnim festivalima i manifestacijama, na festivalima alternativnog filma, u muzejima i galerijama. Gostujući je predavač na nizu uglednih sveučilišta, instituta i škola diljem svijeta, među ostalim i na University of Wisconsin, na ENSCI Les Ateliers u Parizu, na Institut of Art & Design u Milwaukeeju, na University of Wales u Aberystwythu, na L’Institut National des Beaux-Arts u Tétouanu te na Escuela de Arte u Granadi.
Autor dolazi u goste i nakon projekcije održat će se kratki razgovor s njim.
Filmovi na programu
Thomas Wiesinger kao redatelj, scenarist, snimatelj i producent
3 x 1
eksperimentalni, Njemačka, 2007., 10 min.
Tri različita pogleda na jedan pokretni most. U prvom gledamo prilaznu cestu s rampom, na kojoj se tijekom noći odvija užurban promet, koji je dodatno naglašen ubrzanošću snimke. U drugom pratimo brodove koji plove u blizini i ispod podignutog mosta. A u trećem se ljudi kreću mostom, koji se ponekad doima poput ranžirnog kolodvora. Film se sastoji od tri izabrane trominutne sekvence iz autorova prethodnog eksperimentalnog ostvarenja Landed, sekvence koje redatelj naziva Augenblick. To su sekvence Augenblick Nr. 28, Augenblick Nr. 46 i Augenblick Nr. 47, a poseban ugođaj cjelini pridaje partitura skladatelja Tobiasa Schwaba.
Motor
dokumentarno-eksperimentalni, Njemačka, 2011., 20 min.
Već u svojoj filmskoj poemi Passage autor je koreografirao kretanja pokretnih mostova. Iz njegove perspektive pokretni mostovi su mehanički, akustički i optički, usko povezani s analognim filmskim slikama u pokretu. Želeći dodatno elaborirati tu povezanost, on je u filmu koji prikazujemo predočio slijed nekoliko različith lučkih konstrukcija na jugu Francuske, u lukama u kojima su sekvence snimane. I u ovom je ostvarenju zvuk iznimno značajan za koji je pak zadužen Andreas Gogol čije analogno snimljene zvučne konstrukcije sjajno prate i dočaravaju prostore koje promatramo. Motor je istovremeno i nastavak filmskog performansa Landed Takes & Sound Times, za koji su Telemach Wiesinger i Andreas Gogol na 20. festivalu proširenih medija Stuttgarter Filmwinter 2007. osvojili nagradu za timski rad.
Europa
dokumentarno-eksperimentalno-igrani, Njemačka, 2012., 20 min.
U svojim djelima koje naziva filmskim poemama autor razvija vlastitu sliku Europe. Film koji prikazujemo sadrži sedam sekvenci, svaku u trajanju od približno dvije i pol minute. U njima su prikazani kadrovi iz Francuske, Irske, Njemačke, Grčke i Švicarske. U tim kadrovima dominiraju luke i mostovi te prostori i prostorije u sklopu njih ili u njihovoj blizini, a uvijek se u kadrovima zatječu i ljudi koji nešto rade. Sedmo je poglavlje autor snimio zajedno s redateljem Danielom Schmidom, na krovu obiteljskog hotela koji vode Schmidovi roditelji, ne znajući da će to ujedno biti i njegovo posljednje pojavljivanje pred kamerama u životu. Za zvučnu kulisu filma ponovno je zaslužan Andreas Gogol, a sekvence i ljudi koji se u njima pojavljuju redom su: Honfleur u Francuskoj s Wolfgangom Lehmannom, Dublin s Michaelom Wiesingerom, njemačko-švicarska granica s Markusom Dörnerom, München s Oleom Ottom, predio u Grčkoj s Jasminom Matzakow i Georgiosom Kokolatosom te mjesto u Švicarskoj s Dieterom Kraussom, Wolfgangom Lehmannom i Danielom Schmidom.
Doppelgänger / Dvojnik
igrano-eksperimentalni, Njemačka, 2017., 4 min.
U filmu snimljenom dvostrukom ekspozicijom na 16-milimetarskoj vrpci autor spaja dvije lokacije iz švicarskog grada Balea na rijeci Rajni. Glumac Werner von Mutzenbecher na određeni način svojim “unutarnjim okom” gledateljima otkriva dramu koja briše granicu između prostora i vremena. Voda i zrak kao da neprimjetno prelaze jedno u drugo, dok se horizontalni i ciklički pokreti gotovo sjedinjuju u jedinstveno gibanje. Za glazbenu podlogu iskorištena je skladba „Der Doppelgänger“ Franza Schuberta, ali na način da je prearanžirana i izmijenjena za izvedbu dviju orgulja, čime se slijedi motiv udvajanja iz filma. Glazba dodatno aludira na zvukove karnevala, dok njezin karakter naglašava sjetni ugođaj prizora koji se promatraju.