Film počiva na raskolu slike i teksta – pisma koja Chantal Akerman piše svojoj majci izmjenjuju se s kadrovima New Yorka u koji se redateljica i protagonistica nedavno preselila. Dok filmska kamera otkriva i bilježi užurbanu i indiferentnu svakodnevicu metropole, intima osobnog pisma raslojava se davanjem glasa odsutnoj majci čime se postiže dojam osamljenosti i čežnje za domom. Monolog redateljice koja vapi za sugovornicom gubi se u nadmetanju sa zaglušujućom bukom velegrada, a rezultat je prozračna i elegantno snimljena meditacija o urbanom otuđenju te osobnoj i obiteljskoj dislociranosti. Američka filmska kritičarka B. Ruby Rich napisala je svojedobno kako su Akermaničini rani radovi „filmovi korespondencije“, oni istražuju podudaranja i razilaženja između subjektivnosti i objektivnosti, umjetnosti i ideologije, te sustavno umataju autoricu unutar njezina teksta.
Festivali i nagrade:
CANNES FILM FESTIVAL 1977 / LOCARNO IFF 1977 / IFF ROTTERDAM 1979 / BFI LONDON FILM FESTIVAL 1977 / INDIELISBOA 2022
Recenzije:
„Film koji obiluje razumijevanjem urbane koreografije… Iskustvo gledanja nalik je šetnji najdražom četvrti tijekom koje nam se na naše iznenađenje razotkriva pokoja ulica ili ugao na koji prije nismo obraćali pozornost“ Phuong Le, Sight & Sound
„Pronalazak utjehe u otuđenju od našeg takozvanog doma“ Jaime Rebanal, Cinema from the Spectrum
Prije filma prikazat ćemo kratkometražni film Mone Hatoum Mjere udaljenosti (Measures of Distance, UK, 1988., 15′).
jezik: engleski, arapski, titlovi: engleski
Videorad Mone Hatoum, palestinske multimedijalne umjetnice rođene u Bejrutu prati odnos između majke i kćeri prikazan kroz zemljopisnu i kulturnu udaljenost. Sastoji se od glasova, slika i slojeva riječi. Ključni materijal videa koristi vizualni aspekt arapskog pisma – preuzetog iz niza pisama razmijenjenih između umjetnice i njene majke – koji se preklapa sa snimkom majke koja se tušira. Ekran uokviruje i zamagljuje njeno tijelo. Kći, sada “u progonstvu”, naglas čita pisma primljena od kuće dok otkrivamo kako je u međuvremenu jedinu vezu obitelji s vanjskim svijetom, mjesnu poštu, pogodila bomba. Video se može smatrati nastavkom ranijih performansa Mone Hatoum; predstavlja kontrast između mladosti i zrelosti, između bliskosti i razdvojenosti, domovine i egzila.
Filmove prikazujemo u sklopu ciklusa epistolarnih dokumentaraca Filmske korespondencije koji će trajati od 3. do 11. veljače. On nam donosi filmove nagrađenih i zapaženih autora koji su u filmsku formu materijalizirali ljubav prema dopisivanju i pronalaženju pravih riječi u pismu.
