Silvestar je već neko vrijeme najstariji Kolbas u svojoj obitelji. Roditelji su mu umrli, otac pred rat, majka nešto kasnije. Šezdeset i osam mu je godina. Imao je i malo mlađeg brata koji je umro od posljedica rata. Drugi je put oženjen. Ima troje djece: najstarijeg, Jakova, iz prvog braka, Evu iz drugog braka, rođenu postupkom umjetne oplodnje, kao i Antu, usvojenog iz dječjeg doma u dobi od osam godina. Neka od pitanja koja redatelj postavlja u ovom filmu jesu: Kako djeca utječu na osjećaje i stavove te međusobni odnos njega i supruge? Kako on utječe ili je do sada utjecao na svako svoje dijete? Kakav odnos ima s kojim djetetom i daje li im svima jednako ljubavi? Mijenjaju li ga djeca? Čini li to svatko od njih na drukčiji način? Kako djeca vide njega i suprugu, a kako vide njihov odnos prema sebi?
Festivali i nagrade:
ZAGREBDOX 2024 / PULA FILM FESTIVAL 2024 – Zlatna Arena za režiju i za montažu / SARAJEVO FILM FESTIVAL 2024 / RAB FILM FESTIVAL 2024 / LIBURNIA FILM FESTIVAL 2024 – Najbolji film po izboru žirija / SHPEENA DOX 2024 / DOKUART 2024 – Nagrada publike / DANI HRVATSKOG FILMA 2024 – Nagrada publike / SLOBODNA ZONA 2024
Recenzije:
“Naša djeca nisu samo strukturalno nego i psihološki složeno djelo u kojem se izmjenjuju različite, često izrazito suprotstavljene emocije, u kojem nema previše trenutaka nalik idili, premda nježnosti ima podosta, a mnogo je onih koji slikaju neugodna stanja, velike frustracije, čak bezizlazje.” Damir Radić, Dokumentarni.net
“Ako su normalne obitelji dosadne i nefilmične, možda je u pravu, ali prije će biti da je ova obitelj i sretna, i nesretna na svoj i – filmski način.” Boško Picula, Zona filma
