Šezdesetih godina prošlog stoljeća, u Njemačku dolazi velik broj gastarbajtera iz Turske. Doseljenike je od početka, kao nezaobilazan dio kulture, pratila njihova glazba – djelić doma u stranoj zemlji. Tijekom godina, nezavisni glazbeni smjerovi koji nisu postojali ni u njihovoj domovini razvijaju se u Njemačkoj. Redatelj Cem Kaya u formi dokumentarnog eseja donosi dosad neviđenu priču o nezavisnoj glazbenoj kulturi turskih imigranata i njihovih potomaka u Njemačkoj, prikazujući na zabavan, složen i dinamičan način, prepun ritma, snažan duh i energiju jednog vremena.
Kaya se u svojim filmovima već bavio turskom (popularnom) kulturom (‘Arabeks’, ‘Remake, Remix, Rip-Off’), vješto pritom povezujući arhivski materijal i vlastita zapažanja. Rezultat su izuzetno pronicljivi, ponekad bizarni, ali u svakom slučaju duhoviti dokumentarni eseji koji donose drugi pogled na noviju njemačku i tursku povijest.
Nakon premijerne projekcije u četvrtak 20. travnja održat će se razgovor s redateljem Cemom Kayom koji će moderirati voditeljica Dokukina Dina Pokrajac, a za kraj nas čeka i glazbena večer u kafiću KIC klub na kojoj će se puštati glazba iz filma po izboru redatelja.
Festivali i nagrade:
BERLINALE PANORAMA 2022 – nagrada publike / DOCUMENTARIST ISTANBUL 2022 – FIPRESCI nagrada / DOK MUNICH 2022 – Nagrada za dokumentarni film Goethe-Instituta / JIHLAVA INTERNATIONAL DOCUMENTARY FILM FESTIVAL 2022 / DOKUFEST 2022 – nagrada publike / INDIELISBOA 2022 – nagrada Indiemusic / DOKKA FILM FESTIVAL 2022 – najbolji film / FESTIVAL MEDITERANSKOG FILMA / HUMAN RIGHTS FILM FESTIVAL / GERMAN FILM CRITICS AWARD – nagrada za najbolji dokumentarni film i najbolju montažu
Recenzije:
„Dobar, informativan film.“ Davide Abbatescianni, Cineuropa
“Na kraju dana, ‘Ljubav, smrt i njemačke marke’ je dokumentarac o prosvjedu, radničkoj solidarnosti, antirasizmu, kao i o radosti i slavlju koje nam je upravo sada potrebno. “Ostajem. Jebi se.” Jutta Brendemuhl, Goethe Institut
