Ilustrator znanstvene-fantastike Neil, rock glazbenica Kim, analitičarka satelitskih fotografija Vermilion i Neilov stari prijatelj Julian, koji je upravo dovršio doktorsku disertaciju o bajkama Charlesa Perraulta – životi četvero protagonista·ica isprepliću se kroz niz nepredvidivih događanja. Portret Londona koji je tijekom uzleta tačerizma prolazio sve očajniju ekonomsku situaciju i duboku recesiju, najavljujući nadolazeći globalni kapitalizam tokova i granica. Saksofonistica benda X-Ray Spex Lora Logic (koja također igra Kim) i Mike Ratledge iz benda Soft Machine za potrebe filma stvaraju atmosferične zvukove, dok se Mulvey i Wollen poigravaju s različitim narativnim konvencijama kako bi naglasili svakodnevne poveznice između osobnog i političkog. Kristalno gledanje istovremeno priziva Deleuzovu kristalnu (zrcalnu) sliku i proricanje budućnosti gledanjem u kristalnu kuglu – zamućujući virtualno i aktualno vrijeme, prošlost i sadašnjost, modernistički film stvara jedinstveni doživljaj vremena tj. sliku-vrijeme koja stapa naša sjećanja i sadašnje trenutke u kompleksnu i fragmentiranu međuigru i pomoću koje potencijalno možemo izgraditi protu-povijest i suprotstaviti se dominantnoj paradigmi žuđenog kapitala, sputane želje i utješne potrošnje. Djelomično iz znanstveno-fantastične perspektive Kristalno gledanje istražuje fascinantno pitanje utopije i njezine spone s fikcijom – kako i iz čega gradimo utopijske prostore i kakvu fikciju još uvijek možemo izmisliti? No more fiction… pjeva Lora Logic. Mulvey i Wollen naime ne shvaćaju utopiju kao fizički prostor, već kao umijeće pripovijedanja i upozoravaju na prazninu koja razdvaja/spaja utopijsku imaginaciju i stvarnu promjenu.
Nakon projekcije održat će se razgovor s autoricom Laurom Mulvey.
