Treće izdanje programa Kritika i društvo u organizaciji Hrvatskog društva filmskih kritičara, pod nazivom „Za sutrašnje jučer – slike i sjećanja u pokretu“, fokusira se na filmske, istraživačke i kustoske prakse koje problematiziraju odnos arhiva i sjećanja te potrebu kritičkog prevrednovanja sadržaja osobne i kolektivne memorije. Autorica programa je filmska kritičarka i kustosica Dina Pokrajac.
Prema francuskom povjesničaru Pierreu Nori moderno pamćenje je iznad svega arhivističko – ono se primarno oslanja na materijalnost traga, neposrednost zabilježenog i vidljivost slike. Kako bismo vizualizirali prošlost koristimo slike i jezik koji nije nikad u potpunosti naš vlastit – tako su i filmske slike često posrednici preko kojih se sjećamo. Istovremeno, G. H. Mead skreće nam pozornost na to kako „novost sadržana u svakoj budućnosti zahtijeva novu prošlost“, ona zahtijeva neko sutrašnje jučer. Svaka nova generacija interpretira prošlost iz svoje sadašnjosti a susret snimljene slike i sjećanja potencijalno dovodi do stvaranja novog pogleda. Britanski socijalni antropolog Paul Connerton tvrdi pak kako prošlost držimo u svijesti sjećanjem navika nataloženih u tijelu i razotkriva dvosmislen odnos filma i tijela. Iako film nastaje postupkom tehničkog zapisa, on je istodobno u specifičnom smislu i postupak inkorporiranja – formirajući savez s tjelesnošću i iznoseći zanemarenu nasuprot privilegiranoj priči na svjetlo dana film potencijalno stvara pukotinu u službenom odnosu s povijesti.
Neka od pitanja koja će se istražiti kroz program: Što oku ostaje nedostižno i kako doskočiti efemernosti materijala? Kako prevladati jaz između onoga što se stvarno dogodilo i što mislimo da se dogodilo? Može li filmska slika biti tretirana kao dokaz i u kojoj mjeri je podložna manipulaciji? Gdje završava obiteljska arhiva a počinje filmski esej? Kako o slici misle profesionalni filmski radnici_e a kako amateri? Na koji način različite klasne pozicije utječu na privatne arhive? Koliko kolektivna memorija utječe na i aktivno mijenja osobna sjećanja? Mogu li se sjećanja komodificirati i razmjenjivati kao roba? Kako se odučiti od naših uvriježenih načina sjećanja i zaboravljanja? Na koji se način ponaša filmska slika kao medij (protu)sjećanja u kulturi zaborava i prezasićenosti vizualnim sadržajima? Kriju li arhivi lekcije za budućnost?
U ponedjeljak 14. 10. u 20 h bit će prikazani kratkometražni filmovi regionalnih autora_ica – Kumjana Novakova, Karla Crnčević, Anri Sala, Nikolina Bogdanović, Norika Sefa i Mia Martinović – koji suprotstavljaju materijalnost slike i krhkost sjećanja. Reprezentirani_e autori_ce prisvajaju institucionalne ali i privatne obiteljske arhive u borbi za pravo svoje generacije na pisanje vlastite povijesti, u intimnom i subjektivnom ključu. Pritom se često oslanjaju na VHS trake kao medij na kojem se bilježilo ono što nam se činilo važno, ili pak kućne videe snimljene na superosmici i šesnaestici, obiteljske fotografije i pisma. Umetanjem pronađenih snimaka i arhivskih materijala u naraciju propituju konstruiranost zbilje. Suočit ćemo tvrdoglavo inzistiranje na slici kao čvrstom dokazu snimljenog nasuprot varljivosti filmske slike i raznolikosti njene interpretacije. Nakon projekcije slijedi razgovor s filmskim i kulturnim radnicama Karlom Crnčević i Kumjanom Novakovom koji će moderirati kustosica programa Dina Pokrajac.
Na programu:
Mogao bi biti film / Možeše da bide film (Kumjana Novakova, 2016, BA, 6′)
Pismo sjećanju. / No, / koje je proživljeno vrijeme sjećanja? / Sjećanje čuva prošlost. / I sjećanje stvara sadašnjost. / Sjećanja stvaraju mjesta. / Prostore i krajolike. / Sjećanja mogu stvoriti sjećanja. / Sjećanja mogu stvoriti suvremenost. / Sjećanja stvaraju „jastvo“, koje se sjeća sjećati i sjeća zaboraviti. / Sjećanja od-tjelovljuju „jastvo“.
Divlje cvijeće (Karla Crnčević, 2022, HR, ES, 11′)
Moj otac koristio je filmsku kameru jednom u životu. Nakon 30 godina pitao me da digitaliziram VHS traku. Zanimalo me čega se sjeća.
Intervista (Anri Sala, 2000, AL, 25′)
Sa 23 godine Anri Sala otputuje iz Pariza u svoj rodni grad Tiranu. U roditeljskom domu pronađe 16mm film koji rastvori novi svijet za nj. Pronađeni materijal prikazuje albanskog diktatora Envera Hodžu u razgovoru s mladom aktivistkinjom na kongresu komunističke omladine. Aktivistkinja je Salina majka Valdet. Film je bez zvuka a Valdet se ne sjeća što je govorila. Sala kreće u potragu za majčinim izgubljenim riječima.
Mjesto odakle vam pišem pisma (Nikolina Bogdanović, 2018, HR, 9′)
Pedesetih godina autoričina teta sa svojim mužem seli iz Jugoslavije u Zapadnu Njemačku Republiku. Fotografije koje šalje svojim sestrama dokumentiraju njihov novi život na Zapadu.
Kao bolesno žuta / Si e verdhë e sëmurë (Norika Sefa, 2024, XK, 23′
Zaron u Norina sjećanja, gdje se stvarnosti stapaju, a ružno i lijepo se prepliću dok sve naposljetku ne postane ispremiješano i nastane nešto novo. Pretkazanje tragedije.
Sakupljači (Mia Martinović, 2021, HR, 9′)
Ušla je u Arhiv predati svoja sjećanja. Koliko vremena može dobiti u zamjenu za doživljaje koje je proživjela? Filmski esej u kojem, ispreplićući videozapise i fotografije, stvarnost i fikciju, autorica istražuje kolika je vrijednost njenih sjećanja i mašte.
—
U utorak 15. 10. u 19 h gledat ćemo forenzički video-esej Šutnja razuma, a nakon projekcije Dina Pokrajac razgovarat će s autoricom filma Kumjanom Novakovom. Više informacija pod zasebnom objavom.
Ulaz na program je slobodan. Filmovi se prikazuju s engleskim titlovima.
—
Hrvatsko društvo filmskih kritičara nastavlja sa serijom filmsko-diskurzivnih programa pod nazivom “Kritika i društvo” koji imaju za cilj upoznati širu javnost s različitim kritičarskim i kustoskim pristupima u polju filmske umjetnosti. Projekt su inicirale filmske kritičarke i kustosice Ejla Kovačević, Dina Pokrajac, Iva Rosandić i Sara Simić, a programe će koncipirati iskusni i mladi filmski kritičari i kritičarke vodeći se vlastitim tematskim preokupacijama. Naglasak će pritom biti na otvorenom dijalogu o procesima kritičkog vrednovanja i selektiranja filmskih programa, funkcijama i izazovima profesije. Programi će se sastojati od filmskih projekcija i razgovora s relevantnim domaćim i inozemnim gostima.
