Amatrice u Italiji, Černobil i Alep: tri su grada koja su pretrpila različite katastrofe, bilo prirodne bilo one ljudske, i čije su se vizure time nepovratno promijenile. Amatrice je pogodio potres, Černobil je bio poprište nuklearne katastrofe, a Alep u Siriji opustošio je rat. Film kreće u trenutku kada spomenuta mjesta više ne pune rubrike vijesti, „jednom kad se prašina slegnula“ i kada ih počinju obilaziti znatiželjni turisti. U središtu Appelova hrabrog dokumentarca priče su ljudi koji nakon užasa pokušavaju ponovno izgraditi svoje živote. Žena u Alepu, turistički vodič, koja je prije rata posjetiteljima pričala o bogatoj povijesti i arheologiji Sirije, sada obilaske vrši po ratom devastiranom gradu. Tu je i čovjek koji je nekoć radio u nuklearnoj elektrani u Černobilu, a sada vodi turiste po ulicama grada koji se pretvara u sve popularniju turističku atrakciju. Tamo, baš kao i u Amatriceu i Alepu, vrijeme prije katastrofe polako pada u zaborav.
Festivali i nagrade:
IDFA 2019 / ZAGREBDOX 2020 / NEDERLANDS FILM FESTIVAL / MAKEDOX / THESSALONIKI DOCUMENTARY FESTIVAL / KHARKIV MEET DOCS / PELOPONNISOS IDFF
Recenzije:
Kako se govornici otvaraju pred kamerom, razgovori postaju emocionalniji i pomažu im da krenu dalje, budući da svi traže određenu stabilnost u životu… Oni dijele važne perspektive i gledaju prema budućnosti; ali pritom pokušavaju poštovati prošlost kako ona ne bi bila zaboravljena. Takva putanja, kako vidimo, je ono što nas osnažuje.
Appelov dokumentarac dotiče se mnogih aspekata turizma u gradovima koje su snašle katastrofe. Ogoljuje naše duboke želje koje nas vuku prema scenama uništenja, pritom razotkrivajući naše bezdušno i nedostojanstveno ponašanje. No, najvažnije od svega, navodi nas da se iskreno zapitamo nakon takve destrukcije: Što nam ostaje jednom kad se prašina slegne? Kako možemo napredovati ako smo ostavljeni u ruševinama? I što si govorimo kada naša domovina postane tek ‘sjećanje’? Sevara Pan, Modern Times Review
