
Rue Daguerre nazvana je prema Louis-Jacques-Mandé Daguerreu, izumitelju dagerotipije – postupka koji je osnova suvremene fotografije. Varda stvara svoje dagerotipove, ljupke portrete stanovnika kvarta – pekara, krojača, prodavača parfema i drugih – koji između svakodnevnih radnih rituala razgovaraju o svojim životima, odnosima i snovima. Žovijalne i nonšalantne vinjete kombiniraju dokumentaciju uličnog života i fiktivne uprizorene scene, realizam i nadrealizam, opservaciju i intervenciju. Dagerotipovi pariški urbanitet slave doslovno kroz ključanicu. Primorana ograničenjima koja joj nameću filmska tehnologija i zahtjevi majčinstva (njezin sin Mathieu ima tada dvije godine), Varda stvara jedinstvenu mikrolokaciju koja obuhvaća 90 metara od njezina kućnog praga (tolika je bila dužina kabela koji je prolazio kroz poštanski sandučić i davao struju filmskoj opremi). Nekoć i sama provincijalka tek pridošla u veliku metropolu, Varda je naučila prigrliti slučajne susrete koje su nadrealisti i situacionisti toliko slavili kao katalizatore začudnih transformacija. Svojim kritičkim, no subjektivnim, distanciranim, no intimnim okom, transformira jedan od najfotografiranijih gradova na svijetu – koji je često sveden na romantiziranu i kičastu turističku razglednicu – ljupko rastvarajući teksturu kvartovskog života.
Film prikazujemo u sklopu ciklusa Gradske priče. Ciklus donosi dokumentarne, hibridne i igrane filmove u kojima grad postaje glavni protagonist i koji propituju našu urbanu svakodnevicu spajajući filmološke, arhitektonske i urbano-antropološke preokupacije. U sklopu ciklusa donosimo filmove Piera Paola Pasolinija, Black Audio Film Collectivea, Jean-Luca Godarda, Federica Fellinija, Agnès Varde, Guyja Maddina, Jie Zhang-kea i drugih.