Ova brutalistička vizualna poema snimljena je tijekom ljeta 2014. godine na uglu 125th Street i Lexington Avenue u zloglasnom njujorškom Harlemu – Allah snima i intervjuira ljude koji se tamo skupljaju – većinom su crne rase, ovisnici, neki od njih su beskućnici, dok su drugi upravo izašli iz zatvora.
Američki filmaš i fotograf rodom s Jamajke bilježi njihovu svakodnevicu svojom digitalnom kamerom i hvata subjekte u snolikom usporenom kretanju, pretvarajući video u fluidnu transfiguraciju slikarske portreture. Filmski akteri sudjeluju u teškim i pronicljivim razgovorima o policiji (čije pripadnike također često vidimo u kadru), nasilju, ovisnosti i okorjelom rasizmu.
Intimna, metafizički uzvišena i razarajuća filmska dijagnoza kompleksne egzistencije, političko-društvene devastacije i surovih uvjeta u kojima žive siromašni Afroamerikanaci. Allahove sirove i strastvene snimke daju egzaltirani uvid u problematiku lokalne zajednice i pritom slave vitalnost onih koji trpe posljedice strukturalnog ugnjetavanja ali i vlastite autodestruktivnosti.
Festivali i priznanja:
AFI FEST – nominacija za nagradu publike / CINEMA EYE HONORS AWARDS – nagrada Spotlight
Recenzije:
Jedna od najmoćnijih i suosjećajnih izjava o rasi, politici, klasi, policiji, drogama, s kojom sam se susreo u suvremenom američkom filmu. Zach Campbell, Critics RoundUp
