U ovom filmu jedno povijesno vrijeme nadilazi prostorne okvire i kontinentalne granice. Iako ondašnji društveni konteksti variraju, brojne socijalne i političke borbe vodile su se u jednom duhu, transkontinentalno, najčešće ne poznavajući prilike onih drugih i miljama udaljenih, prekooceanskih suboraca i suborkinja. Često i sinonim za “revolucionarne godine”, kraj 1950-ih i 1960-e godine na svim su kontinentima obilježena velikim društveno-političkim promjenama i do onda, rijetko viđenim borbama za radnička, ženska i rasna prava. Upravo je borba za ova posljednja bila lajtmotiv nastanka esejističkog dokumentarnog filma Raoula Pecka koji, uz preko više od 50 tisuća nađenih fotografskih negativa, predstavlja život i rad zaboravljenog južnoafričkog fotografa Ernesta Colea (1940-1990). Desetljećima dokumentirajući svoju nejbližu sredinu – život u siromašnim i zabačenim predgrađima Pretorije te svakodnevni život u apartheid režimu, Cole je 1967. godine objavio svoju jedinu fotoknjigu – House of Bondage, nakon godina samostalnog rada za časopise Drum i Rand Daily Mail, čineći ga tako prvim južnoafričkim freelance fotografom.
Estetika i fotografski pristup Coleove desetljetne dokumentacije života potlačenog domorodačkog stanovništva u Južnoafričkoj Republici prenijela se na jednu drugu, ali u svojoj suštini istu borbu – onu za rasna prava u Sjedninjenim Američkim Državama. Jedno od pitanja koje si kao gledatelji možemo postaviti je isto ono koje je i Colea zasigurno zaokupljalo: kako pristupiti (umjetničkoj) dokumentaciji istog socijalnog nasilja u toliko različitom prostornom, društvenom i povijesnom kontekstu te što je ono što čini (fotografije) društvene borbe Južnoafričke Republike i SAD-a različitima? Čini li ih nešto uopće različitima, ili je Cole kontinuirano, neprestano te svakim danom iznova dokumentirao iste društvene pojave i živote? Možda nije krivo reći da je Cole fotografijom pokušavao shvatiti vlastite traume odrastanja, neprestano dokumentirajući zbilju koja ga okružuje te slojevitost transkontinentalnog rasizma u toliko drugačijim društvenim realnostima, kao što su ono južnoafričko i američko. Biti stranac ili biti lokalac, u ovom kontekstu postaje nebitno jer je, neovisno o specifičnom lokalnom kontekstu, borba protiv represije univerzalna.
Festivali i nagrade:
CANNES FILM FESTIVAL 2024 – Golden Eye / STOCKHOLM FILM FESTIVAL 2024 / CALGARY INTERNATIONAL FILM FESTIVAL 2024 / HUMAN RIGHTS FILM FESTIVAL 2024
Recenzije: