L’Archivio Nazionale Cinema d’Impresa u Ivrei čuva najveću kolekciju industrijskih dokumentaraca snimljenih tijekom proteklih stotinu godina, a čiji su naručitelji najpoznatije talijanske industrijske kompanije, od FIAT-a do Olivettija i ILVA-e. Uporabom i montažom njihovih isječaka Ferrario daje glas slikama i ispisuje začudnu metaforu o utopiji industrijskog i tehnološkog napretka kao rješenja problema čovječanstva, pokazujući kako se u Italiji „kalio čelik“. Naziv filma referira se na komentar pisca i novinara Dina Buzzatija vezan uz industrijski doks Il pianeta acciaio (Čelični planet) snimljen 1962., a dotična „demonska juha“ odnosi se na proizvodnju čelika u visokim pećima Taranta, konkretnije, masu koja nastaje njegovim taljenjem. Dok stoljetne masline padaju pod težinom strojeva, na njihovu će mjestu biti izgrađene ogromne tvornice, mastodontske katedrale napretka u kojima se zrcali talijansko ekonomsko čudo. Marinetti i njegovi futuristi pak glorificiraju taj napredak jer on simbolizira život, borbu i nadu, pri čemu stroj postaje bog pokreta. Tada još nitko nije mogao zamisliti da će dobra mama FIAT koja je dovela Torino u centar svijeta jednog dana radnicima postati maćeha. No, bilo je to doba u kojem su utopiju napretka prihvatili svi – umjetnici, političari i čitavo društvo – živeći u iluziji blagostanja i neke „bolje budućnosti.“
Festivali i nagrade:
VENEZIA BIENNALE CINEMA 2014 / BARI FILM FESTIVAL 2015 / SUBVERSIVE FILM FESTIVAL 2015
Recenzije:
Probrane arhivske snimke u kombinaciji s tekstovima književnih velikana kao što su Dino Buzzati, Italo Calvino, Primo Levi i Pier Paolo Pasolini ostavljaju snažan i poetičan utisak a Ferrario demonstrira vrsno montažersko umijeće u ovoj misaonoj i vizualno impresivnoj lamentaciji nad varljivim sjajem progresa. Boyd van Hoeij, The Hollywood Reporter
