Zločin u Ahmićima pored Viteza od 16. travnja 1993. kojeg su počinile lokalne postrojbe HVO-a jedan je od najvećih ratnih zločina počinjenih u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u ratu 1991-1995. gdje je, svjedoče preživjeli, ubijeno 116 ljudi, većinom žene, djece i staraca. Riječ je o jednom od najtemeljitije procesuiranih zločina, počiniteljima i glavnim zapovjednicima suđeno je pred sudovima u Haagu i Sarajevu, o njemu je dio hrvatskih medija detaljno izvještavao, no usprkos tome izostalo je ozbiljnije suočavanje društva s nesumnjivom odgovornošću Hrvatske. Naime, Haaški sud (ICTY) tretirao ga je kao zločin protiv čovječnosti jer su na osnovu niza dokaza ocijenili da je počinjen u sklopu međunarodnog sukoba u BiH, u koji je bila upletena Hrvatska. Riječ je o 116 ubijenih u malom bosanskom selu, koje je imalo nesreću da bude na strateškom mjestu unutar u Zagrebu iscrtanih granica Herceg Bosne. Je li 30 godina nakon počinjenog zločina vrijeme da iskreno i s dubokim suosjećanjem zatražimo oprost od preživjelih i obitelji žrtava? Ako političari nemaju dovoljno snage, što možemo učiniti mi građani koji osjećamo odgovornost? Kako navesti društvo da se suoči s mračnom stranom rata, zašto se Hrvatska ni 30 godina kasnije ne može kao poslijeratna Njemačka suočiti s počinjenim zlom, kako bismo mogli dalje živjeti bez tereta, u miru i suradnji sa svojim susjedima i sugrađanima drugih nacionalnosti?
Uz prikazivanje videomaterijala iz prezentacije Ahmići – 48 sati pepela i smrti u produkciji Sense – Centra za tranzicijsku pravdu, o nelagodi oko suočavanja s prošlošću razgovarat će mirovna aktivistkinja Ana – Marija Raffai iz organizacije Regionalna adresa za nenasilno djelovanje (RAND), filozofkinja i sveučilišna profesorica Nadežda Čačinović te profesor povijesti Marko Fuček.
