Hibridni biografski film o slavnoj austrijskoj slikarici Mariji Lassnig, njezinoj borbi u umjetničkom svijetu kojim dominiraju muškarci, njezinoj potrazi za vlastitim umjetničkim izrazom kojim će prenijeti svoju unutarnju bol na platno i velikom no odgođenom umjetničkom uspjehu. Birgit Minichmayr dojmljivo utjelovljuje Mariju Lassnig u filmskoj posveti umjetnici kroz sve životne faze i psihološka stanja, materijalizirajući koncept „slikanje svjesnosti tijela“ (Körperbewusstseinsmalerei) kojim je Lassnig opisivala svoj rad i transponirajući ga u fizičko tijelo koje proizvodi umjetnost. Bez šminke ili ikakvih pomagala koja bi mijenjala njen fizički izgled, Minichmayr/Lassnig klizi kroz desetljeća s vječno istom figurom. U pitanju je umjetničko prevođenje njezina mentalnog stanja. Kažu da je Maria Lassnig bila bezvremenska. Mudra kao djevojčica i mlada u srcu kao starica. Neovisno o dobi duša ostaje ista. Minichmayr inkarnira Lassnig kao samotnu umjetnicu koja upražnjava gotovo redovnički asketsku rutinu te eksperimentira s vlastitim tijelom i burnim osjećajima. Jer ona zna vrijednost svojih slika prije nego što će umjetničko tržište uslijediti sa svojom presudom. Film u konačnici ostavlja gorko-sladak okus: u trenutku kada je konačno dobila priznanje za kojim je žudila i fanfare u kojima je uživala – iako joj je to bilo mrsko priznati – slikarica se prisjeća svega što je morala žrtvovati. Redateljica Salomonowitz dočarava mračni humor svojstven za Lassnig kao i njenu potištenost – kroz život je hodala deprimirana ali nikad potlačena – naglašavajući oboje upečatljivim nadrealističkim elementima. Neobičan i kompleksan film u kojem se izmjenjuju odglumljene i dokumentarne sekvence. No slike su stvarne.
* Nakon projekcije filmska kritičarka i kustosica Dina Pokrajac razgovarat će s producentom filma Antoninom Svobodom.
Film prikazujemo u sklopu 7. Arterije – tjedna filma o umjetnosti u organizaciji Kulturno informativnog centra (KIC).
