Legendarni Hotel Chelsea, čuveni rasadnik kontrakulture 1960-ih pretvoren je 2022. u luksuzni hotel. Patti Smith, Jim Morrison, Bob Dylan, Arthur C. Clarke i Robert Mapplethorpe samo su neki od njegovih zvjezdanih bivših stanara i redovitih posjetioca. Andy Warhol i Paul Morrissey opjevali su ga u filmu Chelsea Girls (1966.), Nico je nazvala svoj debitantski album Chelsea Girl a njegov slobodarski ugođaj, boemština i kreativno ozračje inspirirali su brojna književna, likovna i glazbena djela popularne kulture kao i postala poprište brojnih kultnih filmova. Sablasni dokumentarac o sudbini notorne zgrade ne bavi se nijednim od ovih ljudi. Iza blještavila stardom sustava krije se priča o jednoj od najdugovječnijih stanarskih kooperativa koja je više od stoljeća funkcionirala kao utočište za brojne i šarolike umjetnike od kojih su neki ovdje proveli čitave svoje živote. Zahvaćeni između straha i mahnitosti, nakon osam godina neprestanih građevinskih radova i življenja pod skelama pedesetak preostalih stanara pripremaju se za neizbježnu pomutnju – neki prosvjeduju dok se drugi rezignirano povlače u svoje sobe.
Iako je zgrada 2011. zatvorena radi renovacije šačica njih i dalje živi u svojim prašnjavim oronulim odajama gdje stvaraju umjetnost za nepostojeću publiku. Danas se neke od hotelskih soba mogu iznajmiti po vrtoglavim cijenama dok dugotrajni stanari tvrde da vlasnici vrše pritisak na njih da napuste svoj dom. Poetičan i peripatetički film osluškuje svakodnevne živote ostarjelih bivših boema koji nemaju gdje otići dok građevinski radnici pričaju o duhovima koji obitavaju u njegovim hodnicima, od Nancy Spungen do Dylana Thomasa. Uz kaotičnu pozadinu film istražuje utopijski impuls koji je nekoć prožimao ovaj prostor i doprinio njegovim mitskim proporcijama te propituje izazove koji ga čekaju u budućnosti dok se preostali žitelji hotela (51), izručeni na milost i nemilost kapitalizma, kao i sami zidovi, suočavaju s prekretnicom u svojoj zajedničkoj povijesti. Priča je to o New Yorku i gentrifikaciji te važnosti nezavisne umjetnosti za društvo kojem je prijeko potrebna protu-moć umjetnika koji se udružuju. Film o umjetnosti ne kao komodificiranoj vrijednosti već kao načinu življenja.
* Nakon projekcije održat će se razgovor u kojem sudjeluju interdisciplinarna umjetnica i istraživačica Sonja Leboš, filmski i kulturni radnik Viktor Zahtila te likovna umjetnica Dina Gligo ujedno i osnivačica Sindikalnog kolektiva udruženih prekarnih radnica i aktivista – SKUPA.
Film prikazujemo u sklopu 7. Arterije – tjedna filma o umjetnosti u organizaciji Kulturno informativnog centra (KIC).
