Militantropos bilježi ljudsko stanje kroz razlomljene stvarnosti ruske invazije na Ukrajinu. Film spaja svakodnevne živote transformirane ratom – onih koji bježe, onih koji gube sve i onih koji ostaju da se odupru i bore – prateći i instinkt za preživljavanjem i potrebu za bliskošću.Usred razaranja i zvjerstava, čovjek je apsorbiran u rat – a rat, zauzvrat, postaje dio čovjeka.
Političko-društvena događanja u Ukrajini još su od Majdana 2014. pomno dokumentirana, a eskalacija u narednim godinama inspirirala je niz filmova, dijelom propagandnih, dijelom pokušaja kontekstualizacije, a dijelom opservacijskih, istovremeno involviranog i distanciranog bilježenja ratne svakodnevice. Rat u Ukrajini nije prvi sukob koji zahvaljujući angažiranoj snimci postaje dostupan u realnom vremenu, ali zasigurno omogućava višestrani uvid. Tome su jednako su pridonijeli Maidan (2014) Sergeja Loznice, Dolazak proljeća u Buču (2022) Mile Tešajeve i Marcusa Lenza, kao i Oscarom nagrađeni 20 dana u Mariupolju Mstyslava Chernova. Svi snimljeni direktno na lokacijama iskazuju moć vizualnog u posredovanju destruktivnosti sukoba, kao i neprirodnost ratnog stanja za čovjeka, koje mu međutim, kao što autori Militantroposa sugeririaju, može postati imanentno.
Uzmimo li u obzir da izostanak mira traje već desetljeće, zaista možemo govoriti o novom obliku čovjeka u Ukrajini koji grupa autora, Yelizaveta Smith, Alina Gorleva, i Simon Moskovyi naziva Militantropos (milit + anthropos), a istoimeni film pokazuje razmjere normalizacije takvog modusa egzistencije, skoro pa pomirenje, jer se kraj ionako ne nazire. Vezivanje svake dostupne perspektive uz razaranje, smrt i prijetnju, ne dopušta opuštanje i zaborav, a film manifestira posljedice tog stanja na pojedinca i zajednicu.
Strukturiran klasično bez ciljanih artističkih upliva, izuzmemo li totale krajobraza kontrastiranih zvukovima koji se pomaljaju s ruba kadra, Militantropos je opservacijski presjek ukrajinske zbilje uokvirene ratom. Okupljanje, žalovanje, vojnički život nasuprot seoskom i urbanom, momenti su u koje kamera prodire, tragajući za rijetkim trenucima smiraja uslijed posvemašnjeg uništenja.
Festivali i nagrade: službena selekcija Quinzaine des Cinéastes, Cannes Film Festival 2025., službena selekcija Munich Film Festival 2025.; službena selekcija Sarajevo Film Festival 2025.
Human Rights Film Festival posvećen je ljudskopravaškim temama i autorskom filmu, kao i uvijek dosad, i ove godine uključuje niz igranih, dokumentarnih i eksperimentalnih filmova koji su obilježili tekuću filmsku godinu. Ulaz na kompletan festivalski program je besplatan.
