U tajnoj kući u sjevernoj Siriji ranjene kurdske gerilske borkinje i borci žive s fantomskom boli u sjeni neispunjene revolucije i ugroženog pokreta otpora. Dobitnica Emmyja Maryam Ebrahami donosi potresan ali prkosan portret skrivene zajednice u autonomnoj kurdskoj pokrajini.
Fantomska bol Rožave donosi poslijeratnu priču o četvero prijatelja_ica koji_e zajedno žive u domu za veterane. Nekoć su ih slavili kao heroine i heroje u borbi protiv ISIS-a no danas žive sa svojim ranjenim tijelima i fantomskim bolima, krijući se od novog i nevidljivog rata koji se vodi dronovima. Tehnologija se stubokom promijenila otkako su ostavili iza sebe bojišta i borba se prebacila s tla na zrak. Kurdske gerile ugnjetavaju novi neljudski strojevi koji ih nadziru i napadaju s udaljenosti od više tisuća kilometara. Redateljica je provela s njima pet godina, stekavši nesvakidašnje povjerenje i bliski pristup ovoj privrženoj i usprkos brojnim nedaćama radosnoj zajednici koja je zasnovana na počelima ekofeminizma i socijalističkog samoupravljanja. Ebrahami iz intimnog rakursa prati njihova nastojanja da oporave svoja tijela i zadrže vjeru u žensku revoluciju i političke ideale kojima su posvetile_i svoje živote.
Od trenutka kada su lokalne snage dobile autonomnu kontrolu nad regijom, žene su se uključile u vodstvo svakog aspekta života u Rožavi – politike, organiziranja, kulture, obrazovanja i samoobrane. Jedinice ženske zaštite (YPJ) zbog svog velikog udjela u borbi protiv džihadističkog Daeša zadobile su svjetsku pažnju. No iza tog otpora leži svakodnevno žensko nastojanje da se obrane od statusa potlačenih u patrijarhalnom kapitalističkom sustavu. Iako su nekoć bile miljenice Zapada zbog držanja terorista na distanci, Fantomska bol Rožave pokazuje kako je ta potpora bila samo prividne prirode te su danas prisiljene snalaziti se bez saveznika u borbi za očuvanje svoje autonomije. Sudbina kurdskog stanovništva i samoodređenja Rožave pogotovo je neizvjesna nakon pada Assadova režima i odluke nove sirijske vlade da integrira SDF u nacionalnu vojnu strukturu. Imaju li hrabre Kurdkinje danas prijatelje_ice izuzev planina kojima su okružene i koje ih štite od nevidljivih letjelica? Zaslužile su da im iskažemo konkretnu solidarnost a ne samo isprazne i izblijedjele simbolične geste. Ne zaboravimo stoga na njihovu borbu i žrtvu jer kako kaže revolucionarni slogan „Rožava je nada, otpor i sloboda.“
Film se prikazuje u okviru 19. Subversive Film Festivala, koji spaja političku teoriju s umjetnošću filma, a koji se održava od 18. do 30. svibnja uz zajedničku temu Neljudska moć: algoritmi kapitala.
