BEGIN:VCALENDAR
VERSION:2.0
PRODID:-//Dokukino KIC - Kino sa stavom - ECPv6.8.1//NONSGML v1.0//EN
CALSCALE:GREGORIAN
METHOD:PUBLISH
X-WR-CALNAME:Dokukino KIC - Kino sa stavom
X-ORIGINAL-URL:https://dokukino.net
X-WR-CALDESC:Events for Dokukino KIC - Kino sa stavom
REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H
X-Robots-Tag:noindex
X-PUBLISHED-TTL:PT1H
BEGIN:VTIMEZONE
TZID:UTC
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0000
TZOFFSETTO:+0000
TZNAME:UTC
DTSTART:20240101T000000
END:STANDARD
END:VTIMEZONE
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20241012T170000
DTEND;TZID=UTC:20241012T184500
DTSTAMP:20260502T193350
CREATED:20241002T101846Z
LAST-MODIFIED:20241002T101846Z
UID:16337-1728752400-1728758700@dokukino.net
SUMMARY:22. Festival prvih – Gubitak/tugovanje
DESCRIPTION:Intermedijalni umjetnik Željko Zorica (1957. – 2013.)\, pokrenuo je Festival prvih kao smotru dostignuća stvaratelja različitih umjetničkih i neumjetničkih profila. Odabirući i potičući oblikovanje radova debitanata – prve u odabranom mediju – želio je „omogućiti inicijacijski trenutak onima koji dolaze“\, a one iskusne  – „umjetnike i druge koji su već tu… prisiliti/privoljeti da se usude napustiti profesionalno i zanatski sređene manirističke dvorce svojeg javnog nastupa“. \nOvogodišnja festivalska tema je GUBITAK/TUGOVANJE. Antropologinja Joan Halifax\, govori o pet velikih područja povezanih s gubitcima: gubitku voljene osobe\, identiteta ili statusa\, gubitku odnosa\, mjesta ili stvari i sposobnosti. Takve neizbježne pojave slijedi reakcija – tugovanje/žalovanje\, kao univerzalno životno iskustvo povezano s doživljajem stvarnog gubitka. Paradoksalno jest što gubitak može biti i imaginaran\, izmišljen\, a jednako tako bolan. Sposobnost žalovanja i zaokruživanje tog psihološkog procesa\, između ostalog\, govore o zdravlju pojedinca\, i društva\, te sprečavaju proces generacijskog „prijenosa“ traume na iduću generaciju. Procesi tugovanja duboko su povezani s kulturološkim okvirom koje u velikoj mjeri određuje društveno prihvatljive načine tugovanja. Proces tugovanja može se razriješiti i na pozitivan način\, te donijeti i povećano suosjećanje\, razumijevanje i duboki osjećaj ljudskosti. \n\nFilmski program:\n \nTu si negdje (Sebastijan Borovčak\, 2024.\, 25′\, KKZ)\nZaboravljena pjesma odzvanja kroz sjećanje. Možeš li se sjetiti? Jesam li bio dobar unuk? \nNas osam\, dva psa i mačka (Josipa Henizelman\, 2021\, 9’23”\, Akademija za umjetnost i kulturu Osijek)\nKratki studentski film inspiriran je događajima u autoričinoj obitelji. Djedovu naglu bolest autorica je povezala  sa svojom selidbom\, gubitkom i promjenama. \n  \nPredavanje: Nina Čolović\, istraživačica i aktivistkinja: Vrijeme i gubitak\n17.45 – 18.45 \nProtok vremena u tugovanju sudara se s kapitalističkim satom koji raspodjeljuje našu svakodnevicu na mjerljive jedinice funkcioniranja radnog dana (produženog u nedogled s razvojem tehnologije i neprekidne potrage za profitom). Komemorativne prakse\, ritualno ponavljane godinama\, kreiraju specifične obrasce tugovanja\, ucrtavajući granice mogućnostima njegove artikulacije. Iako se o boli i drugim disforičnim iskustvima kazuje kao o nečemu što prolazi s vremenom\, vrijeme se zgušnjava\, zagušujući refleksiju i međusobno povezivanje kroz dijeljenu proradu teških iskustava. Predavanje će sagledati što je moguće naučiti iz žalovanja u vraćanju transformativnom potencijalu tuge u rekonstrukciji nas samih i okolnosti kojima su naša tijela zahvaćena.
URL:https://dokukino.net/film/22-festival-prvih-gubitak-tugovanje/
LOCATION:Dokukino KIC\, Preradovićeva 5
CATEGORIES:Događaj,Kratkometražni
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://dokukino.net/wp-content/uploads/2024/10/PlakatFP22-3_page-0001.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20241014T200000
DTEND;TZID=UTC:20241014T220000
DTSTAMP:20260502T193350
CREATED:20241005T162424Z
LAST-MODIFIED:20241005T222425Z
UID:16402-1728936000-1728943200@dokukino.net
SUMMARY:Kritika i društvo: Za sutrašnje jučer – slike i sjećanja u pokretu
DESCRIPTION:Treće izdanje programa Kritika i društvo u organizaciji Hrvatskog društva filmskih kritičara\, pod nazivom „Za sutrašnje jučer – slike i sjećanja u pokretu“\, fokusira se na filmske\, istraživačke i kustoske prakse koje problematiziraju odnos arhiva i sjećanja te potrebu kritičkog prevrednovanja sadržaja osobne i kolektivne memorije. Autorica programa je filmska kritičarka i kustosica Dina Pokrajac. \nPrema francuskom povjesničaru Pierreu Nori moderno pamćenje je iznad svega arhivističko – ono se primarno oslanja na materijalnost traga\, neposrednost zabilježenog i vidljivost slike. Kako bismo vizualizirali prošlost koristimo slike i jezik koji nije nikad u potpunosti naš vlastit – tako su i filmske slike često posrednici preko kojih se sjećamo. Istovremeno\, G. H. Mead skreće nam pozornost na to kako „novost sadržana u svakoj budućnosti zahtijeva novu prošlost“\, ona zahtijeva neko sutrašnje jučer. Svaka nova generacija interpretira prošlost iz svoje sadašnjosti a susret snimljene slike i sjećanja potencijalno dovodi do stvaranja novog pogleda. Britanski socijalni antropolog Paul Connerton tvrdi pak kako prošlost držimo u svijesti sjećanjem navika nataloženih u tijelu i razotkriva dvosmislen odnos filma i tijela. Iako film nastaje postupkom tehničkog zapisa\, on je istodobno u specifičnom smislu i postupak inkorporiranja – formirajući savez s tjelesnošću i iznoseći zanemarenu nasuprot privilegiranoj priči na svjetlo dana film potencijalno stvara pukotinu u službenom odnosu s povijesti. \nNeka od pitanja koja će se istražiti kroz program: Što oku ostaje nedostižno i kako doskočiti efemernosti materijala? Kako prevladati jaz između onoga što se stvarno dogodilo i što mislimo da se dogodilo? Može li filmska slika biti tretirana kao dokaz i u kojoj mjeri je podložna manipulaciji? Gdje završava obiteljska arhiva a počinje filmski esej? Kako o slici misle profesionalni filmski radnici_e a kako amateri? Na koji način različite klasne pozicije utječu na privatne arhive? Koliko kolektivna memorija utječe na i aktivno mijenja osobna sjećanja? Mogu li se sjećanja komodificirati i razmjenjivati kao roba? Kako se odučiti od naših uvriježenih načina sjećanja i zaboravljanja? Na koji se način ponaša filmska slika kao medij (protu)sjećanja u kulturi zaborava i prezasićenosti vizualnim sadržajima? Kriju li arhivi lekcije za budućnost? \nU ponedjeljak 14. 10. u 20 h bit će prikazani kratkometražni filmovi regionalnih autora_ica – Kumjana Novakova\, Karla Crnčević\, Anri Sala\, Nikolina Bogdanović\, Norika Sefa i Mia Martinović – koji suprotstavljaju materijalnost slike i krhkost sjećanja. Reprezentirani_e autori_ce prisvajaju institucionalne ali i privatne obiteljske arhive u borbi za pravo svoje generacije na pisanje vlastite povijesti\, u intimnom i subjektivnom ključu. Pritom se često oslanjaju na VHS trake kao medij na kojem se bilježilo ono što nam se činilo važno\, ili pak kućne videe snimljene na superosmici i šesnaestici\, obiteljske fotografije i pisma. Umetanjem pronađenih snimaka i arhivskih materijala u naraciju propituju konstruiranost zbilje. Suočit ćemo tvrdoglavo inzistiranje na slici kao čvrstom dokazu snimljenog nasuprot varljivosti filmske slike i raznolikosti njene interpretacije. Nakon projekcije slijedi razgovor s filmskim i kulturnim radnicama Karlom Crnčević i Kumjanom Novakovom koji će moderirati kustosica programa Dina Pokrajac. \nNa programu: \nMogao bi biti film / Možeše da bide film (Kumjana Novakova\, 2016\, BA\, 6′) \nPismo sjećanju. / No\, / koje je proživljeno vrijeme sjećanja? / Sjećanje čuva prošlost. / I sjećanje stvara sadašnjost. / Sjećanja stvaraju mjesta. / Prostore i krajolike. / Sjećanja mogu stvoriti sjećanja. / Sjećanja mogu stvoriti suvremenost. / Sjećanja stvaraju „jastvo“\, koje se sjeća sjećati i sjeća zaboraviti. / Sjećanja od-tjelovljuju „jastvo“. \nDivlje cvijeće (Karla Crnčević\, 2022\, HR\, ES\, 11′) \nMoj otac koristio je filmsku kameru jednom u životu. Nakon 30 godina pitao me da digitaliziram VHS traku. Zanimalo me čega se sjeća. \nIntervista (Anri Sala\, 2000\, AL\, 25′) \nSa 23 godine Anri Sala otputuje iz Pariza u svoj rodni grad Tiranu. U roditeljskom domu pronađe 16mm film koji rastvori novi svijet za nj. Pronađeni materijal prikazuje albanskog diktatora Envera Hodžu u razgovoru s mladom aktivistkinjom na kongresu komunističke omladine. Aktivistkinja je Salina majka Valdet. Film je bez zvuka a Valdet se ne sjeća što je govorila. Sala kreće u potragu za majčinim izgubljenim riječima. \nMjesto odakle vam pišem pisma (Nikolina Bogdanović\, 2018\, HR\, 9′) \nPedesetih godina autoričina teta sa svojim mužem seli iz Jugoslavije u Zapadnu Njemačku Republiku. Fotografije koje šalje svojim sestrama dokumentiraju njihov novi život na Zapadu. \nKao bolesno žuta / Si e verdhë e sëmurë (Norika Sefa\, 2024\, XK\, 23′ \nZaron u Norina sjećanja\, gdje se stvarnosti stapaju\, a ružno i lijepo se prepliću dok sve naposljetku ne postane ispremiješano i nastane nešto novo. Pretkazanje tragedije. \nSakupljači (Mia Martinović\, 2021\, HR\, 9′)  \nUšla je u Arhiv predati svoja sjećanja. Koliko vremena može dobiti u zamjenu za doživljaje koje je proživjela? Filmski esej u kojem\, ispreplićući videozapise i fotografije\, stvarnost i fikciju\, autorica istražuje kolika je vrijednost njenih sjećanja i mašte. \n— \nU utorak 15. 10. u 19 h gledat ćemo forenzički video-esej Šutnja razuma\, a nakon projekcije Dina Pokrajac razgovarat će s autoricom filma Kumjanom Novakovom. Više informacija pod zasebnom objavom. \nUlaz na program je slobodan. Filmovi se prikazuju s engleskim titlovima. \n— \nHrvatsko društvo filmskih kritičara nastavlja sa serijom filmsko-diskurzivnih programa pod nazivom “Kritika i društvo” koji imaju za cilj upoznati širu javnost s različitim kritičarskim i kustoskim pristupima u polju filmske umjetnosti. Projekt su inicirale filmske kritičarke i kustosice Ejla Kovačević\, Dina Pokrajac\, Iva Rosandić i Sara Simić\, a programe će koncipirati iskusni i mladi filmski kritičari i kritičarke vodeći se vlastitim tematskim preokupacijama. Naglasak će pritom biti na otvorenom dijalogu o procesima kritičkog vrednovanja i selektiranja filmskih programa\, funkcijama i izazovima profesije. Programi će se sastojati od filmskih projekcija i razgovora s relevantnim domaćim i inozemnim gostima.
URL:https://dokukino.net/film/kritika-i-drustvo-za-sutrasnje-jucer-slike-i-sjecanja-u-pokretu/2024-10-14/
LOCATION:Dokukino KIC\, Preradovićeva 5
CATEGORIES:Događaj,Kratkometražni
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://dokukino.net/wp-content/uploads/2024/10/HDFK_plakat-digitalni.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20241015T190000
DTEND;TZID=UTC:20241015T210000
DTSTAMP:20260502T193350
CREATED:20241005T162424Z
LAST-MODIFIED:20250115T140652Z
UID:16413-1729018800-1729026000@dokukino.net
SUMMARY:Kritika i društvo: Šutnja razuma
DESCRIPTION:Treće izdanje programa Kritika i društvo u organizaciji Hrvatskog društva filmskih kritičara\, koji imaju za cilj upoznati širu javnost s različitim kritičarskim i kustoskim pristupima u polju filmske umjetnosti\, nosi naziv „Za sutrašnje jučer – slike i sjećanja u pokretu“. Fokusira se na filmske\, istraživačke i kustoske prakse koje problematiziraju odnos arhiva i sjećanja te potrebu kritičkog prevrednovanja sadržaja osobne i kolektivne memorije. Autorica programa je filmska kritičarka i kustosica Dina Pokrajac. \nU utorak 15. listopada gledat ćemo forenzički video-esej Šutnja razuma (r. Kumjana Novakova\, 2023\, MK/BA\, 63′) koji je baziran na pisanim svjedočanstvima žena silovanih i zlostavljanih tijekom rata u Bosni te istražuje kolektivno sjećanje na logore za silovanje. Film je izgrađen kao performativno istraživanje prvog međunarodnog kaznenog sudskog procesa koji je osudio ratno silovanje kao oblik mučenja\, a ratno seksualno porobljavanje kao zločin protiv čovječnosti. „Šutnja razuma“ djeluje kao samo sjećanje: neuhvatljivo i fluidno film odbija kadriranje i kreće se u svim prostornim i vremenskim smjerovima. Pojedinačna iskustva nasilja i mučenja pretaču se u naša kolektivna sjećanja nadilazeći vrijeme i prostor. Film je osvojio niz važnih priznanja – uključujući nagradu za najbolju režiju na najvećem svjetskom festivalu dokumentarnog filma IDFA\, Srce Sarajeva za ljudska prava i nagradu za najbolji film u programu Hrabri Balkan (Festival autorskog filma u Beogradu). \nKumjana Novakova suosnivačica je Pravo Ljudskog Film Festivala u Sarajevu te djeluje kao njegova glavna kustosica i direktorica. Također je vodila Filmski odjel Muzeja suvremene umjetnosti u Skoplju od 2018. do 2021. godine. Njeno autorsko polje istraživanja leži između kinematografije i suvremene videoumjetnosti\, a često istražuje kako se pokretne slike obraćaju identitetima\, sjećanjima i kolektivnom jastvu. Izvanredna je profesorica na Master of Film of the Netherlands Film Academy te pohađa doktorski studij iz suvremene umjetnosti i medija u Beogradu. Trenutačno živi između Sarajeva i Skoplja. \nNakon projekcije Dina Pokrajac razgovarat će s autoricom filma Kumjanom Novakovom. Ulaz na program je slobodan. Filmovi se prikazuju s engleskim titlovima. \n… \nProjekt Kritika i društvo inicirale su filmske kritičarke i kustosice Ejla Kovačević\, Dina Pokrajac\, Iva Rosandić i Sara Simić\, a programe će koncipirati iskusni i mladi filmski kritičari i kritičarke vodeći se vlastitim tematskim preokupacijama. Naglasak će pritom biti na otvorenom dijalogu o procesima kritičkog vrednovanja i selektiranja filmskih programa\, funkcijama i izazovima profesije. Programi će se sastojati od filmskih projekcija i razgovora s relevantnim domaćim i inozemnim gostima.
URL:https://dokukino.net/film/sutnja-razuma/2024-10-15/
LOCATION:Dokukino KIC\, Preradovićeva 5
CATEGORIES:Događaj,Kratkometražni
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://dokukino.net/wp-content/uploads/2024/10/SOF_100x70_RGB.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20241016T190000
DTEND;TZID=UTC:20241016T210000
DTSTAMP:20260502T193350
CREATED:20241002T103132Z
LAST-MODIFIED:20241005T153049Z
UID:16350-1729105200-1729112400@dokukino.net
SUMMARY:Mikrosusreti – Unseen & Dokukino : Slika potrage (masterclass i projekcija)
DESCRIPTION:Tražiti. Tražiti. Tražiti odsutnosti\, tražiti ljude\, tražiti teritorije. \nTraganje kao kreativna snaga i metodologija rada bit će katalizator za dijalog između dvije redateljice. Kroz razgovor koji će voditi mislit ćemo o tome kako želja da prizovemo ono što nije prisutno postaje stanje koje nam omogućava da se stvarnosti približimo spekulativno\, i na koji način transformiramo priče. Koji sredstvima za proizvodnju se služimo u kojim kontekstima i kako sjećanje utječe na filmsko vrijeme. \nRedateljice će ovim pitanjima prići iz vlastitih\, specifičnih pozicija i otvoriti put  promišljanju kako kroz slike i zvukove stvaramo filmske prostore u kojima odsutno može postati prisutno\, makar samo na trenutak. \n  \nSOLASTALGIA\, 16 min | 2022 | \nStara slika posljednji je trag lagune koja je presušila\, njeni su obrisi zamagljeni. Sjećanja ljudi koji su je nastanjivali prizvana su i isprepletena u potrazi za mjestom koje više ne postoji. Kada krajolik izblijedi\, gdje tražiti izgubljeno? \nVioleta Mora (Honduras\, Costa Rica\, 1990) \nVećinom snimljeni u dijaspori\, njezini filmovi stvaraju kinematografske prostore koji više prizivaju nego prikazuju; transformirajući slike i zvukove u nastanjive teritorije te nudeći mogućnost da odsutno postane prisutno\, makar samo na trenutak. Istražuje zajedničke osobine koje dijele niti i film\, te veze pod projektom imena Araña Lunática. \nDiplomirala je režiju dokumentarnog filma na Međunarodnoj školi filma i televizije – EICTV na Kubi\, te na magistarskom programu DocNomads u Portugalu\, Mađarskoj i Belgiji. Njezini radovi prikazani su na festivalima poput Visions du Réel\, Camden IFF\, FICUNAM\, Frontera Sur\, CRFIC\, između ostalih. Također su izloženi u muzejima i kulturnim prostorima poput MAC Panama\, mreže kulturnih centara Španjolske u Latinskoj Americi\, Muzeja nacionalnog identiteta i žena u umjetnosti u Hondurasu\, i drugima. \n  \nMAFIFA\, 77 min | 2022 | \nFilmska redateljica Daniela Muñoz Barroso kreće na put iz Havane prema Santiagu na Kubi\, tragom Mafife\, zagonetne žene koja je svirala udaraljke namijenjene muškarcima\, a čiji zvuk Daniela\, koja pati od gubitka sluha\, više ne može čuti. Ovo će putovanje natjerati Danielu da preispita svoja uvjerenja i suoči se s najdubljim strahovima. \nDaniela Muñoz Barroso (Kuba\, 1994.) je dokumentaristica\, producentica i fotografkinja. Diplomirala je filmsku fotografiju na Sveučilištu umjetnosti Kube. Suosnivačica je nezavisne kubanske produkcijske kuće Estudio ST\, s kojom je producirala kratke filmove “Tundra”\, “The Rodeo”\, “The Rubber Boy”\, te nedavno “La Historia se escribe de noche” i “Blue”\, filmove odabrane na festivalima poput Sundancea\, Rotterdama\, Locarna\, Ji.hlave\, Bogoshortsa\, BAFICI-ja\, Miamija\, i drugih. Njezin dugometražni dokumentarac “Mafifa” premijerno je prikazan u sekciji Luminous na IDFA-i i odabran na više od dvadeset festivala. Također je režirala kratke dokumentarce “Umbra” (10′\, 2021)\, premijerno prikazan na FICV-a u Čileu\, s kojim je sudjelovala u programu Open Doors Immersion na Locarno Film Festivalu 2022.\, i “4 Hoyos”\, koji je svjetsku premijeru imao na IDFA-i 2023. \n  \n*Masterclass će moderirati Karla Crnčević
URL:https://dokukino.net/film/mikrosusreti-unseen-dokukino-slika-potrage-masterclass-i-projekcija/
LOCATION:Dokukino KIC\, Preradovićeva 5
CATEGORIES:Događaj,Dugometražni,Kratkometražni
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://dokukino.net/wp-content/uploads/2024/10/digital.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20241030T190000
DTEND;TZID=UTC:20241030T210000
DTSTAMP:20260502T193350
CREATED:20241021T191857Z
LAST-MODIFIED:20241023T102136Z
UID:16578-1730314800-1730322000@dokukino.net
SUMMARY:Film XX*: Deset kratkih filmova Marie Lassnig
DESCRIPTION:U sklopu programa Film XX* održat će se retrospektiva filmova slavne austrijske slikarice Marie Lassnig povodom 10. obljetnice umjetničine smrti. \nPo izboru kustosice programa Dine Pokrajac prvi put u Hrvatskoj prikazat će se deset kratkih filmova koji su produžetak umjetničina istraživanja izražajnih mogućnosti slikarstva u predstavljanju ljudske figure i razrada njezina koncepta „slikanje svjesnosti tijela“ (Körperbewusstseinsmalerei) u filmskom mediju. Lassnig je jedna od najvažnijih europskih slikarica poslije Drugoga svjetskog rata\, a njezini su filmski uradci podjednako fascinantni\, razoružavajuće nepretenciozni i duhoviti\, kao i ostatak njezina opusa. Sumračni ali žovijalni\, strogi ali razuzdani portreti umjetnice utjelovljuju njezinu dugotrajnu i mukotrpnu borbu za priznanjem u svijetu kojim dominiraju seksizam i dobizam. Kroz oštroumnu kritičnost i domišljatu podrugljivost koja prožima jednostavne ali snažne geste njenih „deprimiranih\, ali ne i potlačenih“ protagonistkinja\, te kroz originalne animacije\, crteže i pjesme u vlastitoj izvedbi\, Lassnig podastire humoristične i pronicljive studije žena u odnosima i tjelesnim transformacijama. \nU sklopu programa gostovat će austrijsko-bugarska redateljica i vizualna umjetnica Mara Mattuschka koja je studirala animaciju i slikarstvo u klasi Marie Lassnig na Sveučilištu za primijenjenu umjetnost u Beču te je bila intenzivno uključena u proces istraživanja i restauracije njezinih filmova. Nakon projekcije Mattuschka će zajedno s povjesničarkom umjetnosti Leonidom Kovač sudjelovati u razgovoru koji će moderirati filmska kritičarka i kustosica Dina Pokrajac. \n  \nBit će prikazani sljedeći filmovi:\n1. Baroque Statues / Barokni kipovi\, 1970-74\, Austrija/SAD\, 15′\n2. Encounter / Susret\, 1970\, Austrija/SAD\, 1′\n3. Iris\, 1971\, Austrija/SAD\, 10′\n4. Chairs / Stolice\, 1971\, Austrija/SAD\, 2′\n5. Selfportrait / Autoportret\, 1971\, Austrija/SAD\, 5′\n6. Shapes / Oblici\, 1972\, Austrija/SAD\, 10′\n7. Couples / Parovi\, 1972\, Austrija/SAD\, 9′\n8. Palmistry / Hiromantija\, 1974\, Austrija/SAD\, 11′\n9. Art Education / Umjetničko obrazovanje\, 1976\, Austrija/SAD\, 8′\n10. Maria Lassnig Kantate / Balada Marie Lassnig\, korežiser Hubert Sielecki\, 1992\, Austrija\, 8′ \nProgram se održava u sklopu višegodišnjeg projekta Film XX* u organizaciji Kulturno informativnog centra (KIC). Program kustosice Dine Pokrajac sastoji se od filmskih ciklusa reprezentativnih redateljica koje su i dalje rijetka pojava u patrijarhalnom i falogocentričnom svijetu filma. U dosadašnjim ciklusima uz popratna gostovanja i diskurzivne programe predstavljeni su opusi Ulrike Ottinger\, Laure Mulvey i Petera Wollena\, kolektiva Les Insoumuses (Delphine Seyrig&Carole Roussopoulos)\, San Francisco Newsreel Collective\, Kate Millett\, Cecilie Mangini i Barbare Hammer. \nProgram se realizira uz financijsku podršku Austrijskog kulturnog foruma a organizatori zahvaljuju Geraldu Weberu i sixpackfilm na ustupljenim filmovima i materijalima. \n  \n  \nO FILMOVIMA \nBaroque Statues / Barokni kipovi\, 1970-74\, Austrija/SAD\, 15′ \nNokti ofarbani crvenim lakom\, nježne ruke pozivaju svece na ples. Ispred crkve\, noge su na travi. Krupni plan\, total\, udvostručenje\, solarizacija. Bogobojazni nabori tkanine posvećeno se kreću. Kostimirana drama. \nEncounter / Susret\, 1970\, Austrija/SAD\, 1′ \n„Ensoulment“ (oduhovljenje) je bio termin koji je Lassnig koristila kako bi opisala postupak kojim je davala pokret vlastitim crtežima pomoću tehnike stop-animacije. Dvije figure\, susret koji počinje kao sukob prije nego što sve razlike bivaju prevaziđene. Njezin prvi animirani film. \nIris\, 1971\, Austrija/SAD\, 10′ \nTrbuh\, noge\, koljena. Kretanje dijelova tijela podudara se s pokretom filma. Brada se uzdiže između grudi. Iris se promatra u distorziranom ogledalu. „Ponekad se osjećam kao dijete bez majke.“ \nSelfportrait / Autoportret\, 1971\, Austrija/SAD\, 5′ \nAutoportret sa štapom. Ovaj film dovršen je iste godine kao i slika\, izrazi lica su slični. „Lice faza“. Ono što je novo su stihovi i njezin glas: „Dok te ne zametne vjetar\, budi svjesna.“ \nShapes / Oblici\, 1972\, Austrija/SAD\, 10′ \nFizičke poze u pokretu. Aktovi. Obuzdana noga\, oslobođena noga. Divlji cirkularni ples silueta\, šablona i umnažanja. I povrh svega igra koja izvrće plitkosti iz povijesti umjetnosti. \nChairs / Stolice\, 1971\, Austrija/SAD\, 2′ \nKržljava stolica vježba gimnastiku\, podstavljena stolica uzdiše i znoji se. Rukom crtana animacija\, burleskne skice. Rano doba filma. Onda ona ulazi na scenu i sjeda na stolicu. Sve je dobro sjelo! \nCouples / Parovi\, 1972\, Austrija/SAD\, 9′ \nPrizori muškaraca i žena koji se međusobno odmjeravaju. Jesu li par? Ne ako ona zarađuje više od njega. „Ti nisi centar mojeg svijeta“. Revija pogrešno usmjerene požude. I na kraju\, slomljeno srce. \nPalmistry / Hiromantija\, 1974\, Austrija/SAD\, 11′ \nDvostruki ekran: crtež žene koja sjedi za stvarnim stolom te jede i jede i jede. Mariji čitaju iz dlana. Pronalazi obiteljske fotografije između linija na ruci. „Jesi li posesivna?“ \nArt Education / Umjetničko obrazovanje\, 1976\, Austrija/SAD\, 8′ \nPrizori iz života slikarskih majstora: Vermeer\, Piero della Francesca\, Michelangelo. No što se dogodilo sa ženama? One su postale umjetnička djela\, muze ili tajnice. Adam se pita: „Zašto ona nije Bog?“ \nMaria Lassnig Kantate / Balada Marie Lassnig\, korežiser Hubert Sielecki\, 1992\, Austrija\, 8′ \nŽivot u četrnaest stihova: tragikomične horor priče koje je nacrtala sama Lassnig poprimaju oblik ulične balade u njezinoj vlastitoj izvedbi: „Umjetnost me održava vječno mladom\, ona čini duh nezasitnim i potom mu utažuje glad!“ \n  \nMaria Lassnig (1919 – 2014) bila je austrijska slikarica i redateljica. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. Od 1950. organizira brojne međunarodne izložbe i osvaja niz priznanja. Zajedno s Arnulfom Rainerom i Oswaldom Oberhuberom inaugurirala je enformel slikarstvo u Austriji. Ključni koncept njene umjetnosti jest svjesnost tijela. Živjela je u Parizu (1961-68) i New Yorku (1968-1980). Od 1970. autodidaktički stvara filmove na temelju svojih crteža i radnog stola koji je sama izumila (nije u pitanju animacijski stol). 1979. odlazi u Berlin na DAAD školarini. Članica Women/ Artist/ Filmmakers\, Inc. New York (1974-80). Od 1980. do 1990. bila je profesorica za eksperimentalni dizajn na Koledžu primijenjenih umjetnosti u Beču. 1983. osnovala je jedini austrijski edukacijski studio za animirani film. 1988. osvojila je Austrijsku državnu nagradu za slikarstvo. Bila je članica Austrian Filmmakers’ Cooperative. \nMara Mattuschka je nagrađivana redateljica\, glumica i vizualna umjetnica bugarskog porijekla. Studirala je na Sveučilištu primijenjene umjetnosti u Beču te je diplomirala slikarstvo i animaciju u klasi Marie Lassnig. Mattuscka je od 1994. do 2001. predavala na Koledžu za likovnu umjetnost Braunschweig. 2005. primila je počasnu nagradu Republike Austrije za filmsku umjetnost. Njeni radovi prikazani su na brojnim izložbama i međunarodnim festivalima\, uključujući Film Anthology NYC\, Tampere\, Tokio\, Berlin\, Hamburg\, Köln\, Oberhausen\, EYE Amsterdam\, Beč\, Barcelonu\, Ljubljanu\, Diagonale Graz i Vroclav. Živi i radi u Beču.
URL:https://dokukino.net/film/film-xx-deset-kratkih-filmova-marie-lassnig/
LOCATION:Dokukino KIC\, Preradovićeva 5
CATEGORIES:Događaj,Kratkometražni
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://dokukino.net/wp-content/uploads/2024/10/XX_digitalni-plakat.jpg
END:VEVENT
END:VCALENDAR