BEGIN:VCALENDAR
VERSION:2.0
PRODID:-//Dokukino KIC - Kino sa stavom - ECPv6.8.1//NONSGML v1.0//EN
CALSCALE:GREGORIAN
METHOD:PUBLISH
X-WR-CALNAME:Dokukino KIC - Kino sa stavom
X-ORIGINAL-URL:https://dokukino.net
X-WR-CALDESC:Events for Dokukino KIC - Kino sa stavom
REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H
X-Robots-Tag:noindex
X-PUBLISHED-TTL:PT1H
BEGIN:VTIMEZONE
TZID:UTC
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0000
TZOFFSETTO:+0000
TZNAME:UTC
DTSTART:20230101T000000
END:STANDARD
END:VTIMEZONE
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20230203T200000
DTEND;TZID=UTC:20230203T220000
DTSTAMP:20260613T164303
CREATED:20230127T110212Z
LAST-MODIFIED:20230127T110212Z
UID:9951-1675454400-1675461600@dokukino.net
SUMMARY:Položaj žena u Iranu: razgovor i projekcija Nazarbazi & San o svili
DESCRIPTION:U sklopu ciklusa posvećenog iranskom dokumentarnom filmu održat će se razgovor o položaju žena u teokratskom Iranu te aktualnim prosvjedima u kojima su se žene istaknule kao predvodnice dok je već od prvih dana slogan „žena\, život sloboda!“ postao dominantan poklič cijelog antirežimskog pokreta. Prosvjedi su izbili u rujnu prošle godine nakon što je iranska vjerska policija\, tzv. policija za moral\, zvjerski prebila mladu Kurdkinju Mahsu Zhinu Amini jer nije nosila svoj hidžab na ispravan način. Njezina smrt pokrenula je čitav niz akcija solidarnosti i proturežimskog gnjeva. Najduži protuvladini prosvjedi u Iranu od Islamske revolucije 1979. uzdrmali su režim i čini se da nema povratka na staro. U razgovoru će sudjelovati poduzetnica Samane Fatemeh Riehani i umjetnica Selma Banich a moderirat će ga novinarka Ivana Perić. \nKao uvertiru u razgovor pogledat ćemo kratki video-esej Nazarbazi (Igra pogleda) redateljice Maryam Tafakory o zabrani prikaza dodira muškarca i žene u iranskom filmu i srednjometražni San o svili redateljice Nahid Rezai snimljen točno prije 20 godina (a 20 godina nakon Iranske revolucije) u kojim teheranske srednjoškolke dijele svoje vizije budućnosti. \n  \nNazarbazi\, Maryam Tafakory\, Iran/UK\, 2022.\, 19 min \ntekst: perzijski i engleski \nNazarbazi [igra pogleda] je video-esej o ljubavi i čežnji u iranskom filmu u kojem je zabranjeno prikazivanje dodira između žena i muškaraca. Tematski fokus filma je na prizore žena čija su tijela u post-revolucionarnoj iranskoj kinematografiji sustavno brisana i viktimizirana\, ali on ujedno ukazuje na diskretne komunikacijske kodove koji su se razvili unutar nje\, pokušavajući zaobići cenzore. Nazarbazi pokušava dodirnuti prostore koje ne možemo dodirnuti – unutarnje emocije i osjete – ali i nedodirljivost onkraj fizičkog kontakta: neizgovorene zabrane/regulacije koje možemo razotkriti samo kao otjelovljena iskustva. Film koristi poeziju i tišinu kao jedini jezik/e pomoću kojih možemo pokušati dotaknuti ove društveno-politički ambivalentne prostore. Kolažiranjem arhivskih snimki iz brojnih poznatih iranskih filmova redateljica zavodljivo preispituje ljudske reakcije na cenzuru\, kontrolu i potiskivanje nagona. \nNagrade: \nINTERNATIONAL FILM FESTIVAL ROTTERDAM\, IFFR – najbolji kratki film / MELBOURNE INTERNATIONAL FILM FESTIVAL – najbolji kratki eksperimentalni film / CHICAGO INTERNATIONAL FILM FESTIVAL – najbolji kratki dokumentarac / BUCHAREST INTERNATIONAL EXPERIMENTAL FILM FESTIVAL – nagrada za najbolji vizualni koncept / L’ALTERNATIVA CINEMA INDEPENDENT DE BARCELONA – najbolji kratki film / ARCHIVIO APERTO\, BOLOGNA – najbolji kratki film \n  \nSan o svili / Dream of Silk\, Nahid Rezai\, Iran\, 2003.\, 43′ \njezik: perzijski / titlovi: engleski \nRedateljica Nahid Rezai nakon dvadeset i pet godina vraća se u svoju djevojačku srednju školu da bi istražila kako danas žive djevojke u Teheranu\, o čemu sanjare i čemu se nadaju. Dok govore o svojoj budućnosti djevojke su katkad šokantno otvorene\, često dražesne ali i nerijetko tužne i utučene. \n„Snimila sam ovaj film o srednjoškolkama prije točno dvadeset godina. Vratila sam se u svoju srednju školu i ispitivala današnje djevojke o njihovim željama i snovima i gdje se vide za dvadeset godina. Dva desetljeća su prošla i ponovno čujem glas djevojaka iz moje domovine dok se bore za svoje živote i slobodu\, i dok njihovi glasovi odjekuju cijelim svijetom. Smatram da brojni zahtjevi koje postavljaju ne pripadaju samo ženama njihove generacije ili onima rođenim prije dvadeset godina\, već i njihovim majkama\, bakama i brojnim prijašnjim generacijama. Tijekom godina neustrašivost ovih žena i djevojaka sve više raste. Žene koje su kroz doticaj s ostatkom svijeta i internet postupno postale svjesne ograničenja koja su im nametnuta\, izgubile su strpljenje i počele se javno suprotstavljati. One nisu samo hrabre i artikulirane već i nevjerojatno svjesne vlastite situacije\, dijeleći s nama pronicljive političke\, sociološke i filozofske uvide. Djevojke iz ovog filma danas su majke upornih i tvrdoglavih mladih žena koje se bore za svoje snove i vode ovaj pokret. Na kraju filma napisala sam ‘Nadam se da će učenice za dvadeset godina biti sretne’. Danas sam više nego ikad ispunjena nadom da ću konačno doživjeti da djevojke i žene u mojoj domovini budu sretne.“ \nredateljica Nahid Rezai\, 2023.
URL:https://dokukino.net/film/polozaj-zena-u-iranu-razgovor-i-projekcija-nazarbazi-san-o-svili/
LOCATION:Dokukino KIC\, Preradovićeva 5
CATEGORIES:Događaj,Kratkometražni
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://dokukino.net/wp-content/uploads/2023/01/Poster-Nazarbazi-e1674816920305.jpeg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20230223T190000
DTEND;TZID=UTC:20230223T203000
DTSTAMP:20260613T164303
CREATED:20230216T223549Z
LAST-MODIFIED:20230219T230243Z
UID:10150-1677178800-1677184200@dokukino.net
SUMMARY:Gradski kulturni centri: Prema integraciji s nezavisnom scenom? (panel)
DESCRIPTION:U nastavku projekta Kulturna infrastruktura zajednice u organizaciji Subversive Festivala i Kulturno informativnog centra održat će se panel-rasprava pod naslovom Gradski kulturni centri: Prema integraciji s nezavisnom scenom? U fokusu panela bit će analiza organizacijskih kapaciteta gradskih kulturnih centara\, njihove uloge u povezivanju kulturnog i umjetničkog života u četvrtima u kojima djeluju\, s ciljem da u raspravi pokažemo nekoliko različitih perspektiva na strukturu i dinamiku kvartovskog organiziranja kulturne proizvodnje. \nNa panelu će sudjelovati:\nMorana Foretić – kazališna redateljica i pedagoginja\, viša stručna suradnica u Centru kulture na Peščenici – KNAP\nJosip Forjan – ravnatelj Kulturnog centra Travno\nMaja Jurić Ivoš – ravnateljica Centra za kulturu i film Augusta Cesarca\nAna Kutleša – kustosica i članica kolektiva BLOK\nAntonija Letinić – suradnica za razvojne projekte u Zakladi Kultura Nova i članica Upravnog vijeća Centra za kulturu i informacije Maksimir \nRazgovor moderira Leonardo Kovačević a ulaz na panel je besplatan. \nUoči panela\, u srijedu\, 22. siječnja u 19 h održat će se projekcija utjecajnog dokumentarca Urbanized (Gary Hustwit\, 2011) o urbanom dizajnu i planiranju koji sagledava razne probleme i strategije u pozadini oblikovanja i upravljanja javnim prostorima. Uz razgovor s arhitektima\, urbanistima\, umjetnicima\, aktivistima\, političarima i stručnjacima posjećujemo gradove u Njemačkoj\, SAD-u\, Brazilu\, Indiji\, Kolumbiji\, Kini i Južnoafričkoj Republici i saznajemo koje konkretne mjere neki od njih poduzimaju kako bi urbanu estetiku i identitet uskladili sa zahtjevima društvene jednakosti\, očuvanja okoliša\, socijalne inkluzije i ekonomske isplativosti. Film prikazujemo s engleskim titlovima\, a ulaz je besplatan.
URL:https://dokukino.net/film/gradski-kulturni-centri-prema-integraciji-s-nezavisnom-scenom-panel/
LOCATION:Dokukino KIC\, Preradovićeva 5
CATEGORIES:Događaj
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://dokukino.net/wp-content/uploads/2023/02/kultzaj-veljaca.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20230225T180000
DTEND;TZID=UTC:20230225T190000
DTSTAMP:20260613T164303
CREATED:20230219T190048Z
LAST-MODIFIED:20230220T110811Z
UID:10206-1677348000-1677351600@dokukino.net
SUMMARY:Film XX: Barbara Hammer – Karnalne povijesti\, nježne frikcije (predavanje)
DESCRIPTION:Predavanje će reflektirati generativne lekcije koje izviru iz bogatog filmskog nasljeđa i dugogodišnje filmske prakse Barbare Hammer iscrtavajući njezine filmske konceptualizacije vremena i erosa\, tijela i povijesti. Njezin filmski korpus inzistira na intrinzičnom povezivanju otjelovljenog iskustva i potisnutih života. Unikatna lezbijska i feministička eksperimentatorica Hammer koristi neutaživo oko i haptički pogled kako bi dala obličje raznolikim tjelesnim i inim iskustvima seksualnosti\, rodnog identiteta\, starenja\, bolesti\, solidarnosti i kolektiviteta te učinila vidljivim povijesne arhive marginaliziranih života uz fokus na žene\, nebinarne osobe\, queer umjetnike i umjetnice. „Savijajući“ vrijeme i ukrotivši njegov taktilni i materijalistički potencijal Hammer je preoblikovala filmski medij prema nagnućima svoje neiscrpne mašte i iskričavog karaktera. U predavanju Gorfinkel će se osvrnuti i na nedavnu listu najboljih filmova svih vremena koju je objavio časopis Sight&Sound i kontroverze koje je izazvala kroz prizmu svojeg teksta ‘Against Lists’ (2019.) u kojem propituje važnost filmskih lista i potencijalnu radikalizaciju filmskog kanona. \nBarbara Hammer je američka vizualna umjetnica rođena 1939. godine u Los Angelesu no većinu života živjela je i stvarala u New Yorku. Njezina praksa obuhvaća film i video ali i performans\, instalaciju i digitalnu fotografiju. Kao lezbijska umjetnica zbog nedostatka reprezentacije odlučila je projicirati život lezbijki na prazno platno i dokumentirati ga za buduće generacije. 1970-ih formirala je vlastitu estetiku zasnovanu na povezivanju organa vida i dodira. Kroz taktilne slike htjela je fizički uključiti gledatelje i gledateljice\, potaknuti ih na djelovanje i aktivno gledanje. Tijekom 1980-ih bavi se fragilnošću svjetla\, života i filma dok se 1990-ih vraća politikama identiteta ali kroz formu esejističkog dokumentarca. Kroz čitav svoj opus nastojala je angažirati gledatelje_ice stavljajući ih u ulogu povijesničara_ica ili arheologa_ica koji proučavaju njezine guste filmske kolaže. Njezini dokumentarci propituju tko stvara povijest a tko je iz nje izostavljen\, je li autobiografija istina ili fikcija i kako ponovno prisvojiti lažnu kulturnu reprezentaciju. U posljednjoj stvaralačkoj fazi bavi se starenjem i vlastitom borbom s rakom jajnika od kojeg je umrla 2019. godine. \nUlaz na predavanje je besplatan. \nElena Gorfinkel je filmologinja i filmska kritičarka te viša predavačica na King’s Collegeu u Londonu. Primarno se bavi nezavisnim\, eksperimentalnim i erotskim filmom te ženskom filmskom praksom. Autorica je knjige Lewd Looks: American Sexploitation Cinema in the 1960s (Minnesota\, 2017) i suurednica knjiga Taking Place: Location & the Moving Image (Minnesota\, 2011) i Global Cinema Networks (Rutgers\, 2019). Trenutačno dovršava dvije knjige: jednu o Wandi Barbare Loden i drugu u kojoj u suautorstvu s Johnom Davidom razrađuje pomalo ekscentričnu teoriju filmskih rekvizita. Dobitnica je stipendije Fundacije Andy Warhol za umjetnike i pisce za književni projekt o „filmu iscrpljenosti.“ Filmske kritike i eseje objavljuje u Criterionu\, časopisu Sight&Sound\, Artforumu i drugim publikacijama.
URL:https://dokukino.net/film/film-xx-barbara-hammer-karnalne-povijesti-njezne-frikcije/
LOCATION:Dokukino KIC\, Preradovićeva 5
CATEGORIES:Događaj
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://dokukino.net/wp-content/uploads/2023/02/IMG_8036-1-scaled.jpeg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20230226T190000
DTEND;TZID=UTC:20230226T203000
DTSTAMP:20260613T164303
CREATED:20230219T191805Z
LAST-MODIFIED:20230220T010302Z
UID:10220-1677438000-1677443400@dokukino.net
SUMMARY:Film XX: Sync Touch & Ljubavnica/Druga
DESCRIPTION:Lezbijke i polusestre\, Claude Cahun i Marcel Moore živjele su i stvarale zajedno cijeli svoj život. Herojski su se odupirale nacističkoj okupaciji otoka Jerseyja te su zbog svojeg subverzivnog djelovanja uhićene i osuđene na smrt. Barbara Hammer gradi njihovu filmsku biografiju iz umjetničkih fotografija\, arhivskih materijala\, dramatskih uprizorenja pronađenog scenarija koji je napisala Cahun i zanimljivih intervjua sa stanovnicima otoka Jersey koji su poznavali “sestre“. \nClaude Cahun je francuska umjetnica\, fotografkinja\, aktivistica i spisateljica koja je djelovala početkom 20. stoljeća i koju često nazivaju „Cindy Sherman nadrealizma“. Jedna od rijetkih žena koja je angažirano participirala u nadrealističkom pokretu\, svoje je radove često ostavljala nepotpisanim\, odbijajući se isticati i nažalost posljedično nestajući iz povijesti svog vremena. Njezina politička aktivnost\, posebno usmjerena protiv nacizma\, angažirani tekstovi\, parodije političkih okolnosti i pisani napadi na nacističke okupatore\, kao i fotografije\, neobjašnjivo su zanemarivani u kronikama i arhivima vremena u kojem su se događali. Njezini minimalistički\, ali scenografsko-kostimografski besprijekorni autoportreti u kojima autorica pomoću elaboriranog make-upa i profinjene režije propituje seksualnost\, rod i spol\, osciliraju između ironično erotiziranih fotografija i potpuno androginih i hladnih podrivanja spolne reprezentacije. \nKao uvertiru pogledat ćemo kratki film Sync Touch (Barbara Hammer\, SAD\, 1981\, 10′) o dodiru\, erotskom i erogenim zonama koji supostavlja znanje i iskustvo. Hammer ispresijeca monolog „stručnjakinje“ s intenzivnim krupnim kadrovima ženskog lica i vrata\, njenih zubi\, usana i uši. Gledatelj_ica postaje uvučen_a u detalje bliskosti u kojoj se riječi gube i rasplinjuju\, dok organ vida postaje poveznica između stvarnog dodira i razumijevanja što on znači.
URL:https://dokukino.net/film/film-xx-sync-touch-ljubavnica-druga/
LOCATION:Dokukino KIC\, Preradovićeva 5
CATEGORIES:Događaj,Kratkometražni
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://dokukino.net/wp-content/uploads/2023/02/1kom-40x60-1.jpg
END:VEVENT
END:VCALENDAR