BEGIN:VCALENDAR
VERSION:2.0
PRODID:-//Dokukino KIC - Kino sa stavom - ECPv6.8.1//NONSGML v1.0//EN
CALSCALE:GREGORIAN
METHOD:PUBLISH
X-ORIGINAL-URL:https://dokukino.net
X-WR-CALDESC:Events for Dokukino KIC - Kino sa stavom
REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H
X-Robots-Tag:noindex
X-PUBLISHED-TTL:PT1H
BEGIN:VTIMEZONE
TZID:UTC
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0000
TZOFFSETTO:+0000
TZNAME:UTC
DTSTART:20260101T000000
END:STANDARD
END:VTIMEZONE
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20260519T180000
DTEND;TZID=UTC:20260519T193000
DTSTAMP:20260509T114425
CREATED:20260509T095142Z
LAST-MODIFIED:20260509T095616Z
UID:27018-1779213600-1779219000@dokukino.net
SUMMARY:19. Subversive Festival: Heiny Srour – Kucnuo je čas oslobođenja
DESCRIPTION:Ovaj film predstavlja jedini dokument na svijetu najsvjetlijeg trenutka u povijesti arapsko-islamskog svijeta: sekularno\, demokratsko\, feminističko i egalitarno iskustvo snimljeno u području bivše oslobođene zone Dofara u Omanu. Ujedno se radi i o jedinom razdoblju u kojem smo svjedočili pozitivnoj diskriminaciji u korist žena\, odmah\, bez čekanja na oslobođenje. Narodna armija\, bosih nogu\, bez činova i plaće\, oslobodili su trećinu svoje domovine\, pritom izgradivši prvu cestu\, bolnicu\, izvorište\, pilot farmu i školu u zemlji\, školu u kojoj su osmogodišnjaci učili o demokraciji i samoodržavanju\, uz izvrsne rezultate. \nVećina antiimperijalista rado su se predstavljali kao marksisti\, ali mnogi od njih\, pogotovo u arapskom svijetu\, htjeli su cenzurirati subverzivnu stranu marksizma: njegov odvažni feminizam. U kontekstu moralnog terora protiv ženskog oslobođenja koji je vladao u arapskom svijetu\, Narodni front za oslobođenje okupiranog arapskog zaljeva (The People’s Front for the Liberation of the Occupied Arabian Gulf\, PFLOAG) hrabro je prakticirao feminizam odozdo\, poticao pozitivnu diskriminaciju žena i oslobađao ih ne čekajući konačnu pobjedu. PFLOAG je išao protiv struje: većina oslobodilačkih pokreta (Alžir\, Palestina itd.) isticala je pojedine žene kao simbole\, odgađala žensko oslobođenje do pobjede\, koristila njihovu energiju kako bi brže došla na vlast\, a nakon toga im uskraćivala prava. (Heiny Srour\, 2020.) \nU sklopu 19. Subversive Film Festivala nagrada Wild Dreamer za životno djelo bit će dodijeljena kultnoj libanonskoj redateljici Heiny Srour\, autorici radikalnih i feminističkih filmova koje je snimala u nemogućim uvjetima tijekom ratova na koloniziranim područjima Bliskog istoka. Tim povodom prikazat će se retrospektiva njezinih radova. \n  \nHenry Srour Rođena 1945. u Bejrutu\, studirala je sociologiju na Ecole Supérieure des Lettres u Bejrutu i socijalnu antropologiju na Sorbonni u Parizu\, gdje je bila studentica marksističkog sociologa Maximea Rodinsona i antropologa te filmskog autora Jeana Roucha. Godine 1969.\, dok je bila na doktorskom studiju\, tijekom kojeg se bavila društvenim položajem Libanonki i Arapkinja [MF1.1]\, te radila kao novinarka za časopis AfricAsia\, otkrila je Narodni front za oslobođenje okupiranog Arapskog zaljeva (PFLOAG)\, pokret koji je predvodio ustanak protiv omanskog sultana (koji je imao britansku potporu) u provinciji Dofar. Kako bi snimila film o tom feminističkom pokretu\, provela je dvije godine intenzivno istražujući i prikupljajući potrebna sredstva prije odlaska u Dofar. Srour i njezina ekipa krenuli su s jemenske granice i pješice prešli 800 kilometara pustinje i planina\, po kojima su padale bombe britanskog Kraljevskog ratnog zrakoplovstva (RAF)\, da bi došli do bojišta i zabilježili jedini dokument iz srca Oslobođenog područja. Kucnuo je čas oslobođenja završen je 1974. godine i ušao je u selekciju za Cannes Film Festival\, čime je Srour postala prva žena iz zemlje Trećeg svijeta u programu prestižnog međunarodnog festivala. Ukupno deset godina svoga života posvetila je radu na ovome dokumentarcu\, uključujući četiri godine restauracije. Šest joj je godina trebalo da snimi sljedeći film\, Leila i vukovi (1984.) u kojem razotkriva skrivene povijesti žena u pokretu otpora\, posebice u Palestini i Libanonu\, gradeći estetski i politički ambiciozan kolaž povijesti\, folklora\, mita i arhivskih materijala. Kako sama opisuje: „Zašto žene ne bi smjele biti ambiciozne? Jer muškarci samo žele da se žene bave isključivo ‘ženskim’ problemima poput doma\, obitelji i tako dalje; žele nas getoizirati. Zamjeram im to. Mi se moramo baviti i problemima od javnog interesa\, kao i političkim problemima.“ Otkako je pokrenula feminističku studijsku grupu u Libanonu ranih 1960-ih\, Heiny Srour neprestano progovara o položaju žena\, posebno u arapskim društvima. Opsežno je pisala i govorila o slici i ulozi žena u arapskim kinematografijama. Godine 1978.\, zajedno s tuniskom filmskom autoricom Selmom Baccar i egipatskom filmskom povjesničarkom Magdom Wassef\, objavila je manifest „U prilog vlastitom izražavanju Arapkinja“\, a do danas se i dalje strastveno bavi feminističkim aktivizmom. Među njezinim kasnijim radovima ističe se film snimljen u Vijetnamu (Pobunjene Vijetnamke\, 1995.) te Raspjevani šeik (1991.) kao jedini film snimljen o egipatskom političkom pjevaču Sheikhu Imamu u njegovu domu i četvrti.
URL:https://dokukino.net/film/19-subversive-festival-heiny-srour-kucnuo-je-cas-oslobodenja/
LOCATION:Dokukino KIC\, Preradovićeva 5
CATEGORIES:Dugometražni
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://dokukino.net/wp-content/uploads/2026/05/1080x1350-2.jpg
END:VEVENT
END:VCALENDAR