BEGIN:VCALENDAR
VERSION:2.0
PRODID:-//Dokukino KIC - Kino sa stavom - ECPv6.8.1//NONSGML v1.0//EN
CALSCALE:GREGORIAN
METHOD:PUBLISH
X-WR-CALNAME:Dokukino KIC - Kino sa stavom
X-ORIGINAL-URL:https://dokukino.net
X-WR-CALDESC:Events for Dokukino KIC - Kino sa stavom
REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H
X-Robots-Tag:noindex
X-PUBLISHED-TTL:PT1H
BEGIN:VTIMEZONE
TZID:UTC
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0000
TZOFFSETTO:+0000
TZNAME:UTC
DTSTART:20260101T000000
END:STANDARD
END:VTIMEZONE
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20260412T170000
DTEND;TZID=UTC:20260412T190000
DTSTAMP:20260527T185358
CREATED:20260402T101833Z
LAST-MODIFIED:20260402T102011Z
UID:26799-1776013200-1776020400@dokukino.net
SUMMARY:KineDok kratki klasici
DESCRIPTION:Zajednički nazivnik ovih filmova nije samo njihova povezanost s regionalnom poviješću\, već i činjenica da svaki od njih otvara važan razgovor o pojmu nasljeđa – bilo da je riječ o materijalnoj ili nematerijalnoj ostavštini prethodnih generacija. \nPrvi film\, Darovani grad (Město darované)\, postavlja pitanje koje odjekuje kroz čitav filmski blok: kako danas pristupamo povijesti? Može li film sudjelovati u iskrivljavanju povijesne istine? I kakvo povjerenje možemo imati u (filmske) arhive? U njemu se lažni nacistički dokumentarac razotkriva kao falsifikat: zbirka crteža i arhivskih dokumenata služi za ponovno otkrivanje potisnute\, mračne istine. \nDrugi film\, Stanovnici dvoraca (Kastélyok lakói)\, bavi se materijalnim nasljeđem – opipljivim ostacima prošlosti – kroz promatranje društvenog života carskih dvoraca u Mađarskoj koje je država u socijalističkom razdoblju prenamijenila\, te nestajućim sjećanjem na prošlost koje blijedi zajedno s fizičkim nestankom svjedoka toga vremena. \nTreći film\, Nek se čuje i naš glas (Let Our Voices Be Heard) Krste Papića\, pomiče fokus na nematerijalno nasljeđe\, istražujući danas izumrle piratske radio postaje koje su nekada djelovale u ruralnim dijelovima Jugoslavije i predstavljale važne poticaje za narodno mobiliziranje. \nZavršni film\, Dnevnici iz Hriba (The Journals of Hrib)\, vraća se temi materijalnog nasljeđa: seoski autodidakt u rumunjskoj Bukovini u vlastitom domu otvara muzej posvećen lokalnoj tradiciji. Danas znamo da muzej nije nadživio svoga osnivača\, koji je preminuo nedugo nakon pada Ceaușescuova režima. Novi kapitalistički poredak devedesetih brzo je doveo do zatvaranja muzeja\, zajedno s uništenjem tvornica\, pogona i filmskih studija koje je ostavila bivša vlast. \nSvjetovi prikazani u ovim filmovima danas su neizostavan dio naše globalne kulturne memorije: duboka trauma Holokausta\, često stereotipni prikazi bivšeg “Istočnog bloka” – koji je bio znatno raznolikiji nego što se to činilo izvana – te “Željezne zavjese”\, čija je nepropusnost uvelike ovisila o zemlji. Odjeci te prošlosti i dalje prožimaju sadašnjost\, iako je sve manje dodirnih točaka s vremenom iz kojeg dolaze. Ovaj program osmislili smo u trenutku iznenadnih promjena u globalnim odnosima moći\, obilježenih rastućom nostalgijom za oblicima autoritarnosti koji su danas preoblikovani kroz tehnologiju\, kao i usponom populizma i širenjem dezinformacija u eri tzv. „platformskog kapitalizma“. Nadamo se da ovi filmovi mogu poslužiti kao svojevrsno čvrsto tlo za naše nesigurno sada\, podsjećajući nas na individualnu i kolektivnu otpornost\, te njegujući osjećaj pripadnosti zajedničkoj europskoj povijesti. \n— program kurirala Adina Brădeanu \n  \nMěsto darované / Darovani grad (Vladimir Kressl\, Čehoslovačka\, 1965.\, 11 min) \nGodine 1944.\, na Himmlerov zahtjev\, snimljen je dokumentarni film pod nazivom Führer nudi grad Židovima kako bi poslužio kao dokaz navodne kvalitete života židovskog naroda zatočenog u getu Terezin. Raštrkani segmenti i snimke iz ovog filma\, koji nikada nije u potpunosti rekonstruiran\, duboko su utjecali na Čehoslovačku 1960-ih i ostaju predmet interesa istraživača koji pokušavaju otkriti okolnosti njegova nastanka. 1965.\, redatelj Vladimir Kressl odgovorio je na ovo bijedno iskrivljavanje tragedije koja se odvijala u Terezinu suprotstavljajući slike iz originalnog filma skicama života u getu koje su napravili bivši stanovnici Terezina – od kojih su mnogi kasnije ubijeni u Auschwitzu – i preklapajući ih s izvješćima koja detaljno opisuju transporte zatvorenika iz Terezina u razne logore za istrebljenje. Rezultirajući film snažno je\, kompaktno djelo koje izaziva gledatelje da kritički ispitaju autentičnost slika koje su nam prenesene iz prethodnih povijesnih razdoblja. \n  \nKastélyok lakói / Stanovnici dvoraca (Judit Elek\, Mađarska\, 1966.\, 28 min) \nKako prošlost živi unutar kostiju zgrada koje su odoljele burnoj povijesti? A što najmlađi stanovnici sadašnjosti znaju o svjetovima koji su još uvijek skriveni unutar zidina dvoraca koje Judit Elek tako pažljivo promatra u svom filmu? Izvanredna značajka ovog filma je fluidno kretanje kamere dok klizi kroz nekoliko dvoraca carske Mađarske\, koje je socijalistička Mađarska prenamijenila u funkcionalne prostore – poput doma za starije i nemoćne\, umjetničke rezidencije i sirotišta. Dok novi režim još uvijek tolerira neke od njihovih bivših vlasnika\, u drugima sada žive potpuno novi stanovnici\, poput djece koju je država odgojila i hranila novim verzijama službene povijesti. Podjednako upečatljiv ovdje je i filmski osjećaj za diskreciju: Elek nikada ne nameće svoje subjekte\, niti nastoji pojednostaviti složenost njihovog iskustva. \n  \nNek se čuje i naš glas / Let Our Voices Be Heard (Krsto Papić\, Jugoslavija\, 1970.\, 16 min) \nSredišnje vlasti označavale su emisije ovih radijskih postaja kao „štetne” i redovito poduzimale mjere kako bi spriječile da njihovi glasovi „onečiste” strogo kontrolirani radio prostor ruralne Jugoslavije. Ipak\, oni koji su stajali iza tih neovisnih stanica nisu posustajali. Ovisno o perspektivi\, njihovo se djelovanje može opisati na različite načine: za socijalističku državu\, to su bile piratske postaje – neregulirane i zato nepoželjne; za njihove brojne slušatelje\, koji su ponekad i sami sudjelovali u stvaranju programa\, one su predstavljale oblik radija zajednice\, s nizom funkcija – od društvene i političke kritike\, preko edukacije\, do promicanja kulturnog sudjelovanja. Ovaj duhoviti dokumentarac skladno prelazi iz društvenog komentara (ponekad izraženog i u stihovima!)\, u lekcije njemačkog jezika za buduće gastarbajtere\, pa do živih glazbenih izvedbi. Film nas podsjeća na našu sposobnost da se odupremo sistemskim pritiscima – kao pojedinci i kao zajednice. \n  \nDnevnici iz Hriba / The Journals of Hrib (Slavomir Popovici\, Rumunjska\, 1974.\, 15 min) \nU trenutku kada je Slavomir Popovici snimao ovaj dokumentarac\, protagonist filma već je bio poznat po muzeju povijesti i narodne umjetnosti koji je osnovao u vlastitoj kući u selu Arbore u rumunjskoj Bukovini. Hrib\, autodidakt i seljak\, ali i osebujna i kozmopolitska figura\, zanimao se i za život svoje seoske zajednice i za ljude širom svijeta. Njegov je muzej svake godine privlačio tisuće posjetitelja. Film prati zapise iz Hribova dnevnika koji je vodio četiri desetljeća\, posebno one u kojima se otkriva kao rječit i susretljiv pripovjedač – svojevrsni „prevoditelj” između tradicionalne seoske kulture\, ilustrirane prizorima s fresaka manastira u Arboreu\, i suvremenog\, političkog\, djelomično kozmopolitskog svijeta\, predstavljenog arhivskim snimkama iz raznih dijelova svijeta. Ovo stalno kretanje između „ovdje” i „tamo” donosi duhovite i dojmljive usporedbe između kategorija seoske mudrosti i izazova suvremenog društva.
URL:https://dokukino.net/film/kinedok-kratki-klasici/
LOCATION:Dokukino KIC\, Preradovićeva 5
CATEGORIES:Kratkometražni
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://dokukino.net/wp-content/uploads/2026/04/kinedok-kratki-klasici-1-e1775125082946.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20260412T190000
DTEND;TZID=UTC:20260412T220000
DTSTAMP:20260527T185358
CREATED:20260404T183207Z
LAST-MODIFIED:20260404T183207Z
UID:26811-1776020400-1776031200@dokukino.net
SUMMARY:Retrospektiva Petera Watkinsa: Edvard Munch
DESCRIPTION:“Edvard Munch najosobniji je film koji sam dosad snimio.” Ideju za film o slavnom norveškom ekspresionističkom slikaru Edvardu Munchu britanski filmaš Peter Watkins dobio je tijekom posjete Munchovom muzeju u Oslu 1968. godine\, u njegovim moćnim slikama koje tematiziraju smrt njegove malene sestre dok je bio dijete\, kako navodi\, u njemu prepoznavši sličan afinitet prema spajanju prošlosti i sadašnjosti na neočekivane načine. Njegov trosatni film ključno je biografsko djelo koje prati slikara na njegovom usponu do statusa najkontroverznijeg umjetnika sjeverne Europe pri kraju 19. stoljeća. Sadašnjost se isprepliće sa sjećanjima na Munchove dječje traume: majčinu i sestrinu smrt od tuberkuloze\, kao i vlastiti doticaj sa smrti u svojem djetinjstvu; također se dotiče kratke i intenzivne aferu s tzv. “gospođom Heiberg”\, koja ga je obilježila za život\, kao i sudjelovanje u anarhističkoj sceni u Oslu i Berlinu\, gdje se družio sa slavnim švedskim dramatičarem Augustom Strindbergom. Biografiju prožima intenzivna atmosfera melankolije\, kao i potreba za kreativnim radom. \nWatkins se koristi raznim dokumentarnim postupcima – izravno obraćanje kameri\, kamera iz ruke\, vérité zumovi – kako bi ispleo bogato montirano i uglavnom akronološko djelo\, tražeći adekvatni filmski jezik koji odgovara Munchovoj kaotičnom i miješanom stvaralaštvu. Nižu se fragmentarne ali vrlo jasne scene\, uz izvanredan osjećaj za klasnu problematiku\, uz unutarnji monolog izveden iz Munchovih dnevnika. I ovdje je Watkins radio s amaterskim glumcima\, a odraslog Muncha poprilično bezizražajno tumači Geir Westby. Kako navodi sam redatelj\, film je time “napravila norveška javnost”\, odnosno potomci onih koji su odbacivali Munchovu umjetnost 1880-ih. Prva se polovica filma bavi Munchovim ranim godina\, a u drugom dijelu odlazimo s njim u Pariz i Berlin 1890-ih. Ovaj “neopisivo upečatljiv film o jednom umjetniku”\, kako ga je opisao The Daily Telegraph\, razvija se u nizanju slobodnih asocijacija i reflektira Munchove hektične metode slikanja\, oblikovanja i življenja. \nFilm se prikazuje u okviru retrospektivnog programa posvećenog britanskom filmskom i televizijskom redatelju Peteru Watkinsu koji je umro u listopadu 2025. godine.
URL:https://dokukino.net/film/retrospektiva-petera-watkinsa-edvard-munch/
LOCATION:Dokukino KIC\, Preradovićeva 5
CATEGORIES:Dugometražni
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://dokukino.net/wp-content/uploads/2026/04/edvard-munch-poster.jpg
END:VEVENT
END:VCALENDAR