BEGIN:VCALENDAR
VERSION:2.0
PRODID:-//Dokukino KIC - Kino sa stavom - ECPv6.8.1//NONSGML v1.0//EN
CALSCALE:GREGORIAN
METHOD:PUBLISH
X-WR-CALNAME:Dokukino KIC - Kino sa stavom
X-ORIGINAL-URL:https://dokukino.net
X-WR-CALDESC:Events for Dokukino KIC - Kino sa stavom
REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H
X-Robots-Tag:noindex
X-PUBLISHED-TTL:PT1H
BEGIN:VTIMEZONE
TZID:UTC
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0000
TZOFFSETTO:+0000
TZNAME:UTC
DTSTART:20220101T000000
END:STANDARD
END:VTIMEZONE
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20220519T190000
DTEND;TZID=UTC:20220519T203000
DTSTAMP:20260602T140933
CREATED:20220511T233932Z
LAST-MODIFIED:20220513T092734Z
UID:7153-1652986800-1652992200@dokukino.net
SUMMARY:15. SFF: Cecilia Mangini – Kratki filmovi (1. blok)
DESCRIPTION:Biti žene / Essere donne \n\nCecilia Mangini\, Italija\, 1965.\, 30′ DCP\n\nFilm koji je svojevremeno podvrgnut cenzorskim škarama zauzima važno mjesto u opusu Cecilije Mangini. Biti žene njezina je najradikalnija filmska gesta koja portretira borbu talijanskih radnica i anticipira feministički pokret\, a nastala je prema narudžbi Unione Donne in Italia (UDI – Savez žena Italije)\, ženske udruge bliske Talijanskoj komunističkoj partiji. Biti žene je proto-feministički eksperimentalni film koji kombinira scene koje portretiraju svakodnevne poteškoće koje žene prolaze doma i na radnom mjestu s nađenim snimkama (found footage)\, intervjuima i komentarom koji je napisao partizan\, novinar i pisac Felice Chilanti. \nTommaso \n\nCecilia Mangini\, Italija\, 1965.\, 12′ DCP\n\nTomasso promatra dolazak masovne industrijske proizvodnje kroz oči naivnog dječaka kojeg zasljepljuje obećanje bogatstva. Tomasso sanja o tome da postane radnik petrokemijske tvornice Monteshell koja je nedavno otvorena u gradu Brindisi\, u regiji Apulija na jugu Italije. Dijalektičkom montažom evocira tenziju sadržanu u snovima talijanske radničke klase kojih je tvornica istovremeno utjelovljenje i ograničenje. \nBrindisi ’65.  \n\nCecilia Mangini\, Italija\, 1967.\, 15′ DCP\n\nNajveća petrokemijska tvornica u Italiji izgrađena je pored gradića Brindisi gdje su dotada živjeli farmeri. Ova „katedrala usred pustinje“ kako ju je prozvala Mangini omotava svoje radnike u mrežu eksploatacije. Niske plaće i loši radni uvjeti ne obeshrabruju one koji očajnički traže bilo kakav posao. Tek nekolicina je spremna zauzeti se za sebe i prijaviti nezakonite radnje. \nZauzdani Fabio / La briglia sul collo  \n\nCecilia Mangini\, Italija\, 1972.\, 15′ DCP\n\nFabio Spada dijete je iz rimskog radničkog predgrađa San Basilio kojeg su njegovi roditelji i škola proglasili neprilagođenim. Kroz priču o buntovnom Fabiju Mangini se reflektira na zamke konformizma i opresivne težnje autoriteta. U svojim filmovima dokumentaristica često iznosi priče autsajdera i marginaliziranih skupina koje obrađuje kombinacijom britkog opservacionizma\, humora i socijalno osviještenog komentara. \n  \nCecilia Mangini (Mola di Bari\, 1927. – Rim\, 2021.) je dokumentarna redateljica i fotografkinja koja je od samog početka gajila posvećeni\, pažljivi i unikatni pogled na pojedinca i društvo\, usmjerivši pažnju pogotovo na marginalnost\, migracije i društvene nepravde. Prva žena koja je snimala dokumentarce u poslijeratnom period\, scenaristica nekolicine dugometražnih filmova i više od 40 kratkometražnih filmova\, uglavnom u suradnji sa suprugom Linom Del Fra. Njezina kamera istraživala je Italiju od kasnih 1950-ih do ranih 1970-ih često uz fokus na južnu Italiju i regiju Apuliju gdje je tražila rituale drevne kulture na izdisaju\, koju su pomele nagle i bespovratne promjene proizašle iz tzv. ekonomskog čuda. Godine 2009. Cecilia je primila odlikovanje Predsjednika republike “jer je svojom dokumentarnom praksom prenijela budućim generacijama neke od najljepših slika Italije pedesetih I šezdesetih godina.“ \nProgram Film XX kustosice Dine Pokrajac sastoji se od filmskih ciklusa reprezentativnih redateljica koje su i dalje rijetka pojava u patrijarhalnom i falogocentričnom svijetu filma. U  2022. prisjećamo se nedavno preminule talijanske dokumentaristice Cecilije Mangini (1927. – 2021.) te prvi put u Hrvatskoj prikazujemo izbor njezinih autorskih dokumentaraca i igranih filmova na kojima je surađivala. \nNakon projekcija razgovarat ćemo s Paolom Pisanellijem\, redateljem i čestim suradnikom Cecilije Mangini te filmologinjom Dalilom Missero\, autoricom knjige Women\, Feminism and Italian Cinema.
URL:https://dokukino.net/film/15-sff-cecilia-mangini-kratki-filmovi-1-blok/
LOCATION:Dokukino KIC\, Preradovićeva 5
CATEGORIES:Kratkometražni
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://dokukino.net/wp-content/uploads/2022/05/Subversive-plakat.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20220519T211500
DTEND;TZID=UTC:20220519T213000
DTSTAMP:20260602T140933
CREATED:20220511T235126Z
LAST-MODIFIED:20220513T093555Z
UID:7176-1652994900-1652995800@dokukino.net
SUMMARY:15. SFF: Tajna škola
DESCRIPTION:Grčka\, rane 1970-e. Obitelj posjećuje Nacionalni povijesni muzej. Dok lutaju među izlošcima Revolucije iz 1821. godine jedna od slika oživi. „Sabotirana“ verzija nađenog propagandnog filma koji je producirala grčka vojna hunta da bi podržala uglavnom osporenu tvrdnju – za mnoge nacionalni mit – povezan s rađanjem moderne grčke nacije i izgradnjom njezina etničkog identiteta. \n  \nMarina Gioti (1972.) je filmašica i vizualna umjetnica bazirana u Ateni\, u Grčkoj. Nakon što je studirala strojarstvo i znanost o okolišu njezin interes za film i vizualne umjetnosti postepeno je prerastao u njezin poziv. U svojim filmovima\, instalacijama i medijskoj umjetnosti često ponovno posjećuje povijesne ere i priče koje nude čitanja oprečna dominantnim narativima. Njezini radovi predstavljeni su diljem svijeta na brojnim festivalima\, uključujući Berlinale\, TIFF\, CPH:DOX\, Transmediale te muzejske manifestacije i bijenala uključujući 5. Thessaloniki bijenale\, Wroclaw Media Art bijenale i 1. Anren bijenale u Kini. Godine 2017. sudjelovala je kao umjetnica na documenta14 u Ateni i Kasselu te je postala stipendistica Akademie Schloss Solitude u Stuttgartu. 2019. je provela u IRCAM-Centre Pompidou radi razvijanja audiovizualnog projekta Atlas-A Sound Cartography of Europe\, prema zajedničkoj narudžbi IRCAM-a\, ZKM Center for Art and Media Karlsruhe i Onassis Stegi.
URL:https://dokukino.net/film/15-sff-tajna-skola/
LOCATION:Dokukino KIC\, Preradovićeva 5
CATEGORIES:Kratkometražni
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://dokukino.net/wp-content/uploads/2022/05/Subversive-plakat.jpg
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20220519T211500
DTEND;TZID=UTC:20220519T231500
DTSTAMP:20260602T140933
CREATED:20220511T234403Z
LAST-MODIFIED:20220513T093604Z
UID:7160-1652994900-1653002100@dokukino.net
SUMMARY:15. SFF: Sretan dan
DESCRIPTION:Film prikazuje kažnjeničko iskustvo političkih zatvorenika koji su prognani na maleni otok usred Egejskog mora tijekom vojne hunte i tvrdoglavo odbijanje jednog zatvorenika da se pokori. Život u Sretnom danu istovremeno je bezbrižan i paklen\, ljetni odmor i zatvor\, ispunjen ironijom i kontrastima koji peku pod užarenim suncem (zahvaljujući direktoru fotografije Giorgosu Panousopoulosu) vođeni pritom višom silom znanom kao „iskustvo“. Dok se redatelj Voulgaris prisjeća što je sve prošao predstavlja nam mračnu stranicu grčke povijesti i pretvara je u poeziju. Tako diktira izvorni scenarij filma (Kuga Andreasa Franghiasa) ali i strah od cenzure. Film prati imaginarne ljude\, univerzalna iskustva\, kroz poetsku alegoriju i ritmični ritual traži ljudsko dostojanstvo i suštinu stvari. Glazba Dionysiosa Savvopoulosa\, istovremeno krhka i turbulentna\, opisuje zauvijek slomljene duše zatvorenika. Voulgaris kroz fantastičan prostor\, vrijeme i lica\, stvara film koji je mogao biti napravljen bilo kad i progovara o svim erama društvenog sukoba koja predstavljaju zlu karmu u životu svakog pojedinca i egzil od svake ljudskosti. \nPantelis Voulgaris rođen je u Ateni 1940. i studirao je na Stavrakou filmskoj školi. Isprva je radio kao asistent režije i svoj prvi kratkometražni film snimio je 1965. Njegovi filmovi osvojili su brojne nagrade i međunarodno priznanje zapečativši njegov status jednog od najvažnijih grčkih redatelja generacije. Voulgaris je također režirao nekoliko dokumentaraca za grčku televiziju i jednosatni dokumentarac o pjesniku Yannisu Ritsosu za njemačku televiziju. Režirao je i kazališne predstave. Godine 1995. njujorška MoMA priredila mu je veliku retrospektivu.
URL:https://dokukino.net/film/15-sff-sretan-dan/
LOCATION:Dokukino KIC\, Preradovićeva 5
CATEGORIES:Dugometražni
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://dokukino.net/wp-content/uploads/2022/05/Subversive-plakat.jpg
END:VEVENT
END:VCALENDAR